Prema historijskim studijama koje su bazirane na arheološkim nalazima i svetim Tekstovima, poslanik Ibrahim ju u devetnaestom vijeku p.n.e. sa svojim sinovima i malim brojem pristalica prvi emigrirao u Palestinu koja se tada zvala Kan'an. Kur'anski komentari isticu da je Ibrahim, a.s., (Abraham) izgleda živio u palestinskom podrucju koje se danas naziva Al-Halil (Hebron). On se tu nastanio sa poslanikom Lutom, a.s. (Lot). Njegovu migraciju Kur'an ovako opisuje:
Podrucje koje je opisano kao «Zemlja koju smo Mi blagoslovili» u raznim tumacenjima Kur'ana je spomenuta kao palestinska zemlja.«O vatro», - rekosmo Mi – postani hladna, i spas Ibrahimu!» I oni htjedoše da mu postave zamku, ali ih Mi onemogucismo i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili.” (Kur'an, 21:69-71)
Prije pojave Ibrahima, a.s., stanovnici Kan'ana (Palestinci) su bili idolopoklonici. On ih je uvjeravao da se klone idolatrije i da prepoznaju jednog i jedinog Boga. Prema historijskim izvorima, on je svoju ženu Hadžer i sina Ismaila (Ishmael) smjestio u Meki i njenoj okolini, dok je svoju drugu ženu Saru i sina Ishaka (Isaac) ostavio u Kan'anu. Isto tako Kur'an navodi da je poslanik Ibrahim neke svoje sinove smjestio u blizini Bejtu-l-harama koji je prema tumacenju Kur'ana lociran u dolini Mekke.
Medutim, Ishakov sin Ja'kub (Jacob) se iselio u Egipat za vrijeme kraljevskog postavljenja njegovog sina Jusufa (Joseph). (Ja'kubovi sinovi su takoder upamceni kao «Djeca Izraela») Nakon Jusufovog izlaska iz zatvora i njegovog imenovanja za cuvara egipatskog trezora, Djeca Izraela su u Egiptu živjela u miru i sigurnosti.«Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Casnog hrama, da bi, Gospodaru moj, molitvu obavljali; zato ucini da srca nekih ljudi ceznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.” (Kur'an, 14:37)
Na neki nacin su se tokom vremena njihovi uvjeti promijenili tako da se faraon prema njima ophodio mnogo nasilno. U tom periodu je Bog poslao Musaa, a.s., (Mojsije), naredivši mu da ih izbavi iz Egipta. On je otišao faraonu i zamolio ga da ostavi paganska vjerovanja i da se posveti Bogu te da oslobodi Djecu Izraela koja su se, takoder, nazivala Izraelicanima. Ali je faraon bio grub i surov tiranin. On je porobio Djecu Izraela koja su za njega radila do smrti. Zatim je naredio egzekuciju muške djece. Nastavljajuci svoju surovost on se, takoder, neprijateljski odnosio prema Musau, a.s. Da bi sprijecio vjerovanje svojih sljedbenika, zapravo carobnjaka u Musaa, a.s., on je naredio da im se unakrsno prekinu ruke i noge.
Iako je faraon odbio poziv, Musa, a.s., i njegov narod su uz pomoc Allahovih cuda 1250. godine prije nove ere, pobjegli u Egipat Oni su se nastanili na Sinajski poluotok i u istocnom Kan'anu. U Kur'anu se navodi kako je Musa, a.s., naredio Djeci Izraela da udu u Kan'an:
Nakon Musaa, a.s., Izraelicani su nastavili živjeti u Kan'anu (Palestini). Vracajuci se ponovo na historijske izvore saznajemo da je Davud, a.s., (David) postao kralj Izraela i da je formirao veoma jako kraljevstvo. Za vrijeme vladavine njegovog sina Sulejmana (Solomon), granice Izraela su se proširile od rijeke Nil na jugu do Eufrata na sjeveru, odnosno do današnje Sirije. To je bio velicanstveni period za izraelsko kraljevstvo obzirom na ostale mnoge oblasti, a posebno arhitekturu. U Jerusalimu je Sulejman imao sjajnu palacu i gradevinu hrama. Nakon njegove smrti, Bog je slao Djeci Izraela mnogo poslanika, medutim u vecini slucajeva oni ih nisu slušali vec su se protiv Boga bunili.«O narode moj, udite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmicite nazad, pa da se vratite izgubljeni.” (Kur'an, 5:21)
Those who disbelieve filled their hearts with fanatical rage - the fanatical rage of the Time of Ignorance - and God sent down serenity to His Messenger and to the believers, and bound them to the expression of guarding against evil which they had most right to and were most entitled to. God has knowledge of all things. (Qur'an, 48:26) |
Naš cilj za ovo poduže objašnjenje jeste ukazivanje da pretpostavka «Palestina od Boga obecana zemlja Jevrejima» nije istinita. Ova tema ce biti podrobnije ispitivana u poglavlju koji govori o cionizmu. Cionisti gledaju na koncept o «Izabranom narodu», i «Obecanoj zemlji», kroz rasisticka sociva. Prema toj tvrdnji, svako ko vodi porijeklo od Jevreja je «odabran» i posjeduje «obecanu zemlju.” Ali, ocima Boga rasa nema nikakve vrijednosti, vec su vrijedni bogobojaznost i pravednost. U ocima Boga, jedino je odabran onaj koji nastavi slijedenje Ibrahimove vjere bez obzira koje rase bio.
Kur'an, takoder, akcentira ovu cinjenicu. Bog objavljuje da Jevreji nisu Ibrahimovi nasljednici koji se hvale da su «Djeca Ibrahimova», vec su to muslimani koji žive u skladu njegove vjere: «Ibrahimu su od ljudi najbliži oni koji su ga slijedili, zatim ovaj vjerovjesnik i vjernici. – A Allah je zaštitnik vjernika.” (Kur'an, 3:68)
THE MUSLIM OBSERVER, 9.2001  |
W.REPORT, JULY 96 While Jews opposed to Zionism openly defy the Israeli government, fanatical Jews take the view: "The Promised Land is for the Chosen People. For good. For keeps. Forever." On a cover of Washington Report on Middle East Affairs, fanatical Jews are pictured carrying signs with this slogan. Due to such mistaken ideas, they behave cruelly toward their captive population of Palestinian Christians and Muslims. |
Books ( 24 works in total )
Movies ( 9 works in total )
Web Sites ( 1 works in total )
Articles ( 1 works in total )
Magazines ( 2 works in total )
