CIONIZAM – SEKULARNI NACIONALIZAM KOJI JE IZNEVJERIO JUDAIZAM

U posljednjoj dekadi devetnaestog stoljeca austrijski Jevrej novinar po profesiji Theodor Herzl (1860-1904) je u svjetsku agendu donio cionizam. Herzl je zajedno sa svojim drugovima imao veoma slabo vjerovanje. Oni su na jevrejstvo gledali kao na ime rasne pripadnosti, a ne kao na vjersku zajednicu. Oni su sugerirali da su Jevreji zasebna rasa od evropskih nacija i da je za njih nemoguce živjeti zajedno sa drugima, tako da moraju osnovati svoju vlastitu domovinu. Osnivac cionizma Therodor Herzl je mislio o Ugandi kao buducoj jevrejskoj državi i to je postalo poznato kao «Plan Uganda.” Cionisti su se kasnije odlucili na Palestinu. Razlog tome je taj što je Palestina smatrana kao «historijska domovina Jevreja,» što je za njih bilo važnije od bilo kojeg religijskog znacaja.
Cionisti su ucinili mnoge napore da bi privukli Jevreje da prihvate te nereligijske ideje. Nova svjetska cionisticka organizacija je preuzela veliku propagandu u skoro svim zemljama u kojima je bilo Jevreja. Poceli su sa propagandom da Jevreji ne mogu mirno živjeti sa drugim narodima i da su oni posebna „rasa“. Prema tome, oni su otišli u Palestinu i tamo se naselili. Vecina jevrejskih zajednica je ignorirala takve pozive.
Prema mišljenju izraelskog državnika Amnoma Rubinsteina: «Cionizam je revolt protiv njihove (jevrejske) otadžbine i protiv sinagoga rabina.”15 Stoga, su mnogi Jevreji kritikovali ideologiju cionizma. Glavni religijski lider po imenu rabin Hirsch je rekao: «Cionizam želi definirati jevrejski narod kao nacionalni entitet, što predstavlja bogohuljenje.”16

The farmer and the Wailing Wall on this flier, which depict the Zionist leaders Max Nordau, Theodor Herzl, and Prof. Mandelstamm, represent the "Zionist Dream."

Poznati francuski mislilac, musliman, Roger Garaudy je u vezi ove teme napisao sljedece:
Najljuci neprijatelj poslanicke jevrejske vjere je nacionalisticka, rasisticka i kolonijalisticka logika plemenskog cionizma koji je roden u XIX stoljecu nacionalisticke, rasisticke i kolonijalisticke Evrope. Ova logika, koja je inspirirala sve kolonijalizme Zapada i sve ratove jednog nacionalizma protiv drugog, je samoubilacka logika. Za Izrael nece biti buducnosti i sigurnosti, niti ce za Bliski Istok biti mira, sve dok Izrael ne postane decioniziran i dok se ne vrati Ibrahimovoj vjeri koja je duhovno, bratsko i zajednicko nasljede sviju tri religija: judaizma, kršcanstva i islama. 17
Na ovaj nacin je cionizam ušao u svjetsku politiku kao rasisticka ideologija koja smatra da Jevreji ne mogu živjeti zajedno sa drugim narodima. Prije svega, ova pogrešna ideja je uzrokovala mnogo problema i pritisaka na Jevreje koji žive u dijaspori. A, takoder, muslimanima na Bliskom Istoku donijela je izraelsku politiku okupacije i pripajanja (aneksije), uz siromaštvo, teror, krvoprolice i smrt. Ukratko receno, cionizam je aktualna forma sekularnog nacionalizma koja izvire od sekularne filozofije, a ne iz religije. Medutim, kao i u slucaju drugih vrsta nacionalizma, cionizam je, takoder, pokušao da upotrijebi religiju za svoje vlastite ciljeve.

Cionisticko lažno tumacenje Tore

Tora je sveta Knjiga koju je Bog objavio poslaniku Musau, a.s. Bog u Kur'anu kaže: «Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo…» (Kur'an, 5:44) Kur’an, takoder, kaže da je Tora izoblicena unošenjem ljudskih rijeci. Ono što mi danas imamo je „izoblicena Tora“.
Medutim, skorašnja ispitivanja otkrivaju da u toj Knjizi postoji mnogo vjerskih istina, kao što su vjerovanje u Boga, pokoravanje Njemu, zahvala Njemu, bojazan od Njega, pravda, saucešce, milosrde, protivljenje nasilju i nepravdi i sve stvari koje se nalaze u Tevratu i drugim knjigama Staroga Zavjeta.
Pored ovoga, ratovi koji su tokom historije proizveli masakre su povezani sa Torom. Ako ljudi žele naci osnove – premda sa izopacenim cinjenicama – za nasilje, masakre i ubistva, oni mogu itekako uzeti te odjeljke kao bibliografiju. Cionizam nalazi utocište u ovoj metodi da bi ozakonio svoj terorizam koji je aktualno fašisticki terorizam. Dakako, on je u tome bio itekako uspješan. Kao primjer, uzeli su odjeljke koji imaju veze sa ratom i masakrom, da bi ozakonili svoje masakre prema nevinim Palestincima. Ovo je namjerno izvitopereno tumacenje, medutim, cionizam koristi religiju da bi legalizirao svoje fašisticku i rasisticku ideologiju.
Cionisti, takoder, zasnivaju svoje stavove na vlastite interpretacije stihova koji su u vezi sa «odabirom» kojeg je Bog zagarantirao Jevrejima. Nekoliko kur'ansklih ajeta govori o tom pitanju:

O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i toga što sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao. (Kur'an, 2:47)

Sinovima Israilovim smo Knjigu I vlast I vjerovjesništvo dali i lijepim jelima smo ih bili opskrbili, I iznad svih naroda ih uzdigli. (Kur'an, 45:16)

Kur'an pojašnjava kako je Bog blagoslovio Jevreje i kako ih je ujedno nacinio dominantnim nad ostalim narodima. Ali ti ajeti ne impliciraju «odabir» kojeg radikalni Jevreji razumiju, vec upucuju na cinjenicu da je vecina poslanika došla sa te linije i da su Jevreji igrali veoma važnu ulogu u to vrijeme. Ajeti pojašnjavaju da su oni svojim vrlinama i autoritetom «privilegirani medu ostalim ljudima.” Kada su odbacili Isusa, ta karakteristika je došla do išceznuca.
Kur'an smatra da odabir pripada poslanicima i vjernicima koje je Bog uputio ka istini. Ajeti dovode u vezu to da su poslanici izabrani i izvedeni na pravi put, pa onda blagoslovljeni. Navest cemo neke ajete koje se ticu ove teme:

Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne drži do sebe. A mi smo njega na ovom svijetu odabrali, i na onom ce biti medu dobrima. (Kur'an, 2: 130)

I neke pretke njihove i potomke njihove i bracu njihovu – njih smo odabrali i na pravi put im ukazali. To je Allahovo uputstvo na koje On ukazuje onima kojima hoce od robova Svojih. A da su oni druge njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su cinili. To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesništvo dali. Pa ako oni u to ne vjeruju, Mi smo time zadužili ljude koji ce u to vjerovati. (Kur'an, 6:87-89)

To su ti vjerovjesnici koje je Allah milošcu Svojom obasuo, potomci Ademovi I onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se ajeti Milostivog citali, oni bi licem na tle padali i plakali. (Kur'an, 19:58)

Ali, radikalni Jevreji se oslanjaju na izoblicenim pojašnjenjima, smatrajuci «odabir» kao rasnu karakteristiku, te zato svakog Jevreja smatraju superiornim njegovim samim rodenjem. Zbog toga su Djeca Izraela zauvijek smatrana superiornim nad ostalim ljudima.
Druga ogromna izopacenost u ovom gledištu je predstavljanje ovog navodnog prvenstva kao «naredbu prakticiranja brutalnosti nad drugim narodima». Do ove mjere cionisti opravdavaju njihovo ponašanje okiceno starom mržnjom koja se može naci u nekim aspektima talmudskog judaizma. Prema tom pogledu, za Jevreje je obicna stvar da varaju one koji nisu Jevreji, da pljackaju njihovo bogatstvo i imanje, te da ih, ako je neophodno, ubiju, ukljucujuci u tome žene i djecu. 18 U stvarnosti to je sve kriminal koji šteti pravoj religiji, Božjim naredbama o zaštiti pravde, poštenju i pravima ugroženih, te životu u miru i ljubavi.
Nadalje, takve neznabožacke teorije oznacavaju kontradiktornost sa samom Torom koja u odredenim stihovima osuduje nasilje i surovost. Medutim, cionisticka rasisticka ideologija odbija takve stihove kako bi napravila vjerski sistem koji ce biti baziran na ozlojedenosti i gnjevu. Umjesto da padnu pod utjecaj cionisticke ideologije, Jevreji koji istinski vjeruju u Boga, ce radije prepoznati da im njihova religija govori da ostanu vjerni vjeri koja govori ne budi nepravedan u sudenju, ne budi ravnodušan prema siromasima, ne poštuj covjeka zbog njegove moci. Moraš pravedno suditi svojem komšiji. Nemoj ici kao torokuša medu svoj narod; nemoj stati protiv života svojeg komšije. Ja sam Gospodar. Nemoj mrziti svojeg brata u srcu. Ti zasigurno trebaš koriti svojeg brata i ne smiješ nositi grijeh zbog njega. (Stari Testament, Levicani, 19:15-17)
On ti je, o covjece, pokazao šta je dobro; i šta Gospodar od tebe iziskuje. Onda radi pravedno, voli milosrdno i idi sa svojim Bogom ponizno. (Stari Testament, Mihaje, 6:8)
Ne ubij. Ne cini preljubu. Ne kradi. Ne svjedoci krivo protiv svojeg komšije. Ne priželjkuj kucu svojeg komšije… (Stari Testament, Egzodus, 20:13-17)
Prema Kur'anu, takoder, rat je u osnovi manifest odbrane. Cak i ako je rat objavljen zajednici, životi nevinih i uloga zakona moraju biti zašticeni. Naredba ubistva žena, djece i staraca se ne može dozvoliti ni u jednoj religiji, vec samo preko fabriciranja i lažnog prikazivanja nekog religijskog stava. U Kur'anu Bog ne samo da osuduje takvu vrstu animoziteta, vec kazuje da su svi ljudi u Njegovim ocima jednaki, te da njihova superiornost ne zavisi o rasi, srodstvu, ni nikakvom zemljanom kvalitetu, vec samo na pravicnosti – ljubavi i blizini prema Njemu.

O ljudi, Mi vas od jednog covjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa. (Kur'an, 49: 13)

Pored ove lažne religijske maske, stvarni razlog cionistickog barbarizma i nemilosrdnosti, je veza sa devetnaestovjekovnim evropskim kolonijalistickim mentalitetom. Kolonijalizam nije samo politicki ili ekonomski sistem; on je simulacijska ideologija. Cionizam, koji vjeruje da industrijalizirane nacije Zapada imaju pravo kolonizirati i okupirati nenapredne nacije u tom regionu, vidi to kao proces prirodnog rezultata medunarodne «prirodne selekcije». Drugim rijecima, cionizam je proizvod socijalnog darvinizma. U okviru ove ideologije Engleska je kolonizirala Indiju, Južnu Afriku i Egipat, a Francuska je kolonizirala Indokinu, sjevernu Afriku i Gvanaju. Inspirirani tim primjerima, cionisti su odlucili kolonizirati Palestinu za Jevreje.
Cionisticki kolonijalizam je postao mnogo gori od britanskih i francuskih kopija, jer su ovi zadnji, na posljetku, dozvolili svojim kolonijama da žive (nakon što su se predali) i da ucestvuju u edukaciji, nepristranoj administraciji i infrastrukturi. Ali, kako cemo kasnije vidjeti, cionisti cak ne priznaju pravo Palestinaca da žive; vidjet cemo njihovu praksu etnickog cišcenja i ne davanje nikakvog doprinosa tim ljudima pod njihovom vladavinom. Možeš cak reci, da oni nisu postavili ni jednu ciglu za Palestince.

Cionisticki sukob sa Jevrejima

Druga karakteristika cionizma je oslanjanje na lažnu propagandu. Možda jedan od najvažnijih slogana jeste «zemlja bez ljudi, za ljude bez zemlje». Drugim rijecima, Palestina, odnosno «zemlja bez ljudi» se mora dati Jevrejima, ili „ljudima bez zemlje”. Pocetkom dvadesetih godina prošlog stoljeca, Cionisticka svjetska organizacija je nepopustljivo koristila ovaj slogan da bi uvjerila evropske vlade, uglavnom Englesku i njen narod, da Palestina mora biti dodijeljena Jevrejima. Kao rezultat toga nagovaranja u 1917. godini, Engleska je u svojoj Balforskoj deklaraciji proglasila da «njeno visocanstvo, Vlada, sa naklonošcu, smatra Palestinu narodnom domovinom za jevrejski narod».
Zapravo, slogan «zemlja bez naroda, za narod bez zemlje», je bio neistinit. Kada se cionisticki pokret pojavio, Jevreji nisu bili «bez zemlje», niti je Palestina bila «zemlja bez naroda».
Jevreji nisu bili bez zemlje, jer je vecina njih živjela u miru i sigurnosti u raznim državama. Posebno u industrijaliziranim zemljama Zapada jevrejske vjerske skupine nisu imale bojazan za svoje živote. Za vecinu njih, ideja o napuštanju svojih država radi emigracije u Palestinu, im nikada nije padala na pamet. Ta ideja se pojavila kasnije kada su cionisti pozivali na «seobu u Palestinu», ali vecina Jevreja je to odbila. Kasnijih godina anti-cionisticki Jevreji su se preko vlastitih udruženja aktivno opirali tom cionistickom pokretu.
Imajuci službenu podršku Balforske deklaracije, cionisti su se našli u teškoj poziciji jer je vecina Jevreja odbila da emigrira. U tom kontekstu, rijeci Chaima Wizmanna su vrlo upadljive:
Balforska deklaracija iz 1917. godine, sagradena je bez osnove… posljednjih deset godina, svakog dana i trena kad otvorim novine, ja pomislim kad ce se sljedeca nesreca dogoditi? Zbog toga, strepim da ce me britanska vlada pozvati i upitati: reci nam šta je to Cionisticka organizacija? Gdje su tvoji cionisti?»… Oni su znali da su Jevreji protiv nas; ostali smo sami na malom otoku. Mala grupa Jevreja sa stranom prošlošcu.19

The letter sent by then-Foreign Secretary of England Sir Arthur Balfour to Lord Rothschild became known as the "Balfour Declaration." The original letter is pictured at right; Sir Balfour, above.

Od tada su se cionisti poceli obavezivati da u «specijalnim poslovima» «ohrabruju» jevrejsku migraciju u Palestinu, pa i ako je neophodno, da ih na to natjeraju. Ilustracija tome je mucenje Jevreja u njihovim domovinama i saradnja sa antisemitima kako bi ih uvjerili da ce vlade protjerati sve Jevreje. (vidi knjigu Haruna Yahye: «Nasilje Holokausta», Yural Yayincilik, Istanbul, 2002.) Od tada se cionizam razvio u pokret koji je mucio i terorizirao svoj vlastiti narod.

Od prilike 100.000 Jevreja se iselilo u Palestinu izmedu 1920. i 1929. godine.20 Ako neko smatra da je tamo bilo oko 750.000 Palestinaca, onda 100.000 Jevreja nije tako mali broj. Cionisticke organizacije su imale potpunu kontrolu nad migracijom. Jevreji koji su krocili na Palestinsku zemlju su susretani od strane cionistickih grupa koje su odredivale gdje ce se nastaniti i koju ce vrstu posla raditi. Ova migracija je ohrabrivana od strane cionistickih izvršnih tijela raznim stimulacijama. Kao rezultat intenzivnog rada kroz Palestinu, Evropu i Rusiju, jevrejska populacija je u Palestini zabilježila jak porast u broju i naseljima. Sa Nacistickom Partijom koja je razvijala snagu, Jevreji u Njemackoj su suoceni sa jakim pritiskom koji je kulminirao njihovom seobom u Palestinu. Cinjenica da su cionisti pomagali nacisticki pritisak na Jevreje je stvarna, ali je još uvijek ostala najveca historijska tajna. (vidi knjigu Haruna Yahye: «Nasilje Holokausta», Yural Yayincilik, Istanbul, 2002.)

Cionisticki sukob sa Arapima

Cionisti su nesumnjivo priuštili najgore nasilje ljudima koji su pripadali «zemlji bez naroda», odnosno Palestincima. Od kako su cionisti ušli u Palestinu, njihove pristalice su priželjkivale da unište Palestince. Da bi napravili mjesto stanovanja za novopridošle Jevreje, pod utjecajem cionistickih ideala, ili straha od antisemitizma, Palestinci su bili konstantno pod pritiskom, ili su prisiljavani na iseljavanje i protjerivani iz svojih kuca i imanja. Ovaj pokret okupacije i iseljavanja ubrzan je formiranjem Izraela 1948. godine, uništivši živote stotine hiljada Palestinaca. Sve do danas, oko 3.5 miliona Palestinaca se još uvijek bori za svoje živote imajuci status izbjeglica pod najužasnijim uvjetima.
Još od 1920. godine, jevrejska migracija, koja je organizirana od strane cionista, je promijenila demografsku sliku Palestine i glavni je uzrok postojeceg konflikta. Statistika koja dovodi u vezu povecanje jevrejske populacije, cesto potvrduje tu cinjenicu. Te cifre su važna demonstracija strane kolonijalne sile koja, u stvari, nema prava na zemlju. Ona je upravo došla da otme prava domacem stanovništvu.
Prema službenim podacima, broj jevrejskih iseljenika u Palestini je porastao od 100.000 u 1920-oj godini, do 232.000 u 1930-oj.21 Takoder, 1939. godine, palestinska populacija od 1.5 miliona ukljucivala je 445.000 Jevreja. Njihov broj, koji je prije 20 godina predstavljao samo 10% stanovništva, sada predstavlja 30% stanovništva. Jevrejska naselja su, takoder, veoma brzo razvijana, a u 1930. godini, Jevreji su posjedovali dva puta više zemljišta, nego u 1920-toj.

GODINA BROJ JEVREJSKOG ISELJAVANJA 1920 (Septembar-Okobar) 5.514 1921 9.149 1922 7.844 1923 7.421 1924 12.856 1925 33.801 1926 13.081 1927 2.713 1928 2.178 1929 5.249

Službeni proglas Balforske deklaracije je zabilježio pocetak velike i brze seobe Jevreja u Palestinu. Ova tabela prikazuje broj Jevreja koji su se iselili u Palestinu izmedu 1920-29. godine. Tokom ovog perioda prosjecno 100.000 Jevreja je ušlo u Palestinu.

Britanska Vlada, Politicka historija Palestine pod britanskom administracijom, Izvještaj palestinske kraljevske komisije, Cmd. 5479, 1937. P. 279

Groups of illegal immigrants organized by Zionist leaders managed to reach Palestine despite serious obstacles.

U 1947-oj godini u Palestini je bilo 630.000 Jevreja i 1.3 miliona Palestinaca. Izmedu 29. novembra 1947. kada je Palestina odvojena od strane Ujedinjenih Nacija, i 15. maja 1948. godine, Cionisticka teroristicka organizacija je zauzela tri cetvrtine Palestine. Tokom tog perioda, broj Palestinaca koji su živjeli u 500 gradova, naselja i sela, kao rezultat napada i masakra, opao je od 950.000 na 138.000. Neki od njih su ubijeni, a neki protjerani. 22

GODINA BROJ JEVREJSKOG ISELJAVANJA 1930 4.944 1931 4.075 1932 9.553 1933 30.327 1934 42.359 1935 61.854 1936 29.727 1937 10.536 1938 12.868 1939 16.405

Talas jevrejske emigracije je nastavljen nesmanjenim intenzitetom tokom britanskog mandata. Kao rezultat skladnih napora cionistickih organizatora, više od 232.000 Jevreja je nastanjeno u Palestini od 1930 do 1939 godine.

Britanska Vlada, Politicka historija Palestine pod britanskom administracijom, Izvještaj palestinske kraljevske komisije, Cmd. 5479, 1937. P. 279

U pojašnjenju okupacijske politike koja je prihvacena od strane Izraela 1948. godine, poznati izraelski mislilac IIan Pappe je govorio o tajni, napisanom planu o protjerivanju Arapa iz Palestine. Prema tom planu, svako arapsko selo ili varoš koje se ne preda jevrejskoj vojsci i koje ne želi podici bijelu zastavicu bit ce, zbrisano, porušeno, a njegovo stanovništvo protjerano. Nakon što je ta odluka prihvacena, samo cetiri sela su podigla bijelu zastavicu, a svi ostali gradovi i sela bili su potencijalni objekt istjerivanja.23
Ovim nacinom, 400 palestinskih sela su tokom 1948-49. godine zbrisana sa karte postojanja. Bogatstvo kojeg su Palestinci ostavili za sobom oteli su Jevreji poštujuci Zakon dsutnog bogatstva. Sve do 1947. godine, zemljište kojeg su Jevreji posjedovali u Palestini, bilo je samo 6%. Prolaskom vremena, država se formalno osnivala, a procent zemljišta kojeg su Jevreji posjedovali je tada iznosio cak 90%.24

The picture to the left shows Jews emigrating to Palestine in 1930. The picture above shows Jews arriving in 1947. Before the Palestinians understood what these migrations would mean for their future, the population ratio in the region had shifted in favor of the Jews.

1) The country where the migration began 2) The number of Jewish migrants 3) The end of the migration The immigration program organized by Zionist leaders was put into action with surprising speed, starting in the early 1900s. Jews immigrating from North Africa, the USSR, and various Middle Eastern countries shifted the population ratio in Palestine in favor of the Jews.

Svaka nova konsignacija Jevreja je znacila novo nasilje, pritisak i surovost prema Palestincima. U cilju obezbjedivanja naselja za novopridošle Jevreje, cionisticke organizacije su se služile pritiscima i silom, kako bi protjerali Palestince sa njihovih ognjišta koje vjekovima naseljavaju. Predsjedavajuci Komiteta za transfer u izraelskoj vladi 1948. godine, Joseph Weitz je u svom dnevniku 20. decembra 1940. godine napisao sljedece:
Mora biti jasno da nema mjesta za oba naroda u ovoj zemlji. Nikakav razvitak nas nece približiti našem cilju da budemo neovisan narod u ovoj maloj zemlji. Kada Arapi budu deportirani, zemlja ce za nas biti širom otvorena; ostajuci sa Arapima, zemlja ce ostati uska i uskracena. Jedini nacin je da se svi Arapi deportiraju odavde u susjedne zemlje. Svako selo, ili svako pleme, mora otici. 25

Palestinian Lands Are Divided Up

1) British territory 2) Arab territory 3) Jewish territory 4) International territory When Palestine came under British control following World War I, a large wave of Jewish migration to the area began. This migration gradually led to an increase in tension. During this period, several commissions were established to determine how the Jews and the Palestinians would share the land. The best-known of these were the Peel Commission, headed by England's former Foreign Secretary for India Lord Earl Peel, and the Morrison-Grady Commission, formed through an American-British partnership. The Peel Commission recommended that the British Mandate be lifted and that the region be divided between the two groups. Only Jerusalem and Haifa would remain under British control and would be open to international observation. The Morrison-Grady Plan recommended that Palestine be divided into four separate cantons. However, members of these commissions did not consider that the land that they were trying to divide up had belonged to the Palestinian people for centuries, and that no one had the right to force them to share it against their will.

Predsjedavajuci komiteta za reizbor Shloma Lahata, nacelnika Tel Aviva, gospodin Heilburn je predstavio cionisticki pogled palestinskog naroda sljedecim rijecima: «Mi moramo pobiti sve Palestince, izuzev ako pristanu da ovdje žive kao robovi.”26 Poplava emigranata koja je nastupila nakon završetka Drugog svjetskog rata je ucinila Palestince svjesnim šta se dešava, tako da su se poceli opirati tim nepravednim djelovanjima. Ali svako opiranje ugušeno je veoma nasilno putem britanske vojske. Palestinci su se našli pod pritiskom cionistickih teroristickih organizacija na jednoj i britanskih vojnika na drugoj strani. Drugim rijecima, bili su suoceni dvozubom opsadom.
Tokom britanskog mandata, više od 1.500 Palestinaca koji su se borili za svoju nezavisnost, su ubijeni u koordiniranim sukobima sa britanskim vojnicima. Nadalje, mnogo Palestinaca je uhapšeno od strane Britanaca, protiveci se jevrejskoj okupaciji. Pritisak britanske vlade je uzrokovala mnoge neprilike za njih. Ali cionisticki terorizam je neusporedivo bio neprincipijelan. Cionisticka brutalnost, koja je eksplodirala krajem britanskog mandata, je u egzekucijskom stilu ukljucivala paljenje sela; ubijanje žena, djece i staraca; torturu nevinih žrtava; silovanje žena i djevojaka.
Približno 850.000 Palestinaca koji nisu mogli izdržati takvu opresiju i nasilje, su napustili svoja ognjišta i kuce i stacionirali se na Zapadnoj Obali, Pojasu Gaze i duž granice sa Libanonom i Jordanom. Oko milion Palestinaca još uvijek živi u tim izbjeglickim kampovima, dok 3.5 miliona drugih, žive kao izbjeglice daleko od svoje domovine.

English police intervened forcefully when Palestinians protested the rapidly increasing Jewish immigration. As a result of this clash in Jaffa in 1933, 30 Palestinians died and 200 more were injured.

Palestinci koji danas žive u izbjeglickim kampovima imaju težak dodir sa najvažnijim potrepštinama. Oni mogu koristiti vodu i struju samo kada im Izrael to dozvoli. Moraju putovati mnogo milja na posao za veoma niske nadnice. Za one koji idu na posao, ili posjecuju rodake koji žive u blizini izbjeglickog kampa, putovanje koje ne uzima više od 15 minuta, se cesto pretvara u nocnu moru zbog provjere identiteta na kontrolnim punktovima gdje vojnici izlažu Palestince verbalnom i fizickom mucenju, patronizaciji i poniženju. Oni bez pasoša ne mogu otici od tacke A do tacke B. Palestinci cesto ne mogu otici na svoj posao, mjesto gdje žele otici, ili u bolnicu kada su bolesni, zato što izraelski vojnici cesto zatvaraju putove iz «bezbjednosnih» razloga. Šta više, ljudi koji žive u izbjeglickim kampovima, žive u strahu od bombardiranja, ubistva, ranjavanja i hapšenja, jer fanaticna jevrejska naselja koja okružuju kampove, predstavljaju stvarnu prijetnju šikaniranja i narucenih napada od strane fanaticnih jevrejskih stanovnika.
Naravno, biti izbacen iz jedne kuce i biti primoran otici iz jedne domace domovine rada mnogo neprilika. Medutim, to je Božija volja. Tokom historije, muslimanske zajednice su protjerivane iz svojih domova i suocavane su od strane nevjernika raznim vrstama pritisaka, torture i mucenja. Nasilni lideri ili ljudi koji su na vlasti, cesto puta protjeravaju ljude iz svojih domova samo zbog njihovog porijekla ili vjerovanja. Ono što su muslimani u mnogo zemalja, kao i Palestinci, izdržali je nagoviješteno u Kur'anu. Ali, Bog pomaže sve one koji ostaju strpljivi, moralni i koji odbijaju biti zastrašeni nasuprot njihovom iskustvu i nevoljama. Bog u Kur'anu veli:

«I Gospodar njihov im se odazva; «Nijednom trudbeniku izmedu vas trud njegov necu poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih. Onima koji se isele i koji budu iz zavicaja svoga prognani i koji budu na putu Mome muceni i koji se budu borili i poginuli, sigurno cu preko rdavih djela njihovih preci i sigurno cu ih u džennetske bašce, kroz koje ce rijeke teci, uvesti: nagrada ce to od Allaha biti. – A u Allaha je nagrada najljepša». (Kur'an, 3:195)

Jewish immigrants indoctrinated with the slogan "Everyone should work with one hand, and hold a weapon with the other" soon took up their positions in the Zionist movement. While some were organizing protests with signs saying "Jerusalem is ours," others were bombing Palestinian villages.

As a result of the 3-year siege by Israeli forces, the Bourj al-Barajneh refugee camp near Beirut was completely destroyed. This photograph depicts the camp's condition in 1988.

Palestinians living in refugee camps in Lebanon and Jordan have been struggling with great difficulties for decades. Hunger, epidemics, inclement weather, and the constant fear of new Israeli attacks have become facts of life for them. These views of the barracks erected by the UN show the extent of their poverty.

U tom smislu, doci ce dan kada ce Palestinci živjeti u miru, sigurnosti i bratstvu. Ali to ce biti moguce samo putem širenja kur'anskih pouka medu ljudima. Te pouke su: opraštanje i tolerancija; ocuvanje mira; akcentiranje ljubavi, poštovanja i milosrda, te upucivanje svojih pristalica na nadmetanje u cinjenju dobra. Tamo gdje te pouke prevladaju, nasilje i razdor ne mogu postojati. I još nešto, kada se ove pouke potpuno iskuse, muslimanska solidarnost ce se uvecati i oni ce postici snagu kojom ce ojacati borbu protiv nasilja. Zato, uspostavljanje kur'anskog etickog sistema ce privesti nasilje kraju ne samo u Palestini, nego u cijelom svijetu. Muslimanska odgovornost jeste da širi te moralne kodekse.
U sljedecim poglavljima cemo bliže prostudirati bol i poteškocu koju su palestinske izbjeglice iskusili. Ali, prije nego što to ucinimo, adresirat cemo cionisticki teror i tehnike koje su upražnjavane u protjerivanju Palestinaca iz svojih domova.