 |
U avgustu 1999. godine više od 3.000 Palestinaca je držano u izraelskim zatvorima; njih 1400 je bilo osudeno na smrt. Zajedno sa ovim zatvorenicima, novi su cesto pritvarani pod izgovorom da su ucestvovali u raznim neprijateljskim akcijama. Držani su pod veoma lošim uvjetima a ponekad su bez presude provodili godine u pritvoru. Ovo se desilo Adamu Qatamešu koji je, iako još uvijek nakon 6 godina nije proglašen krivim, držan bez kaucije cijelih 6 godina, prije nego je osloboden. 73
Pored ovih zatvorenika, izmedu 1989. i 1998. godine drugih 20.000 Palestinaca su držani u pritvoru kao «administrativni zatvorenici.” Ovaj termin podrazumijeva osobe koje je uhapsilo autorizovano administrativno tijelo bez objavljivanja datuma sudenja. Zahvaljujuci ovoj praksi, Izrael je u stanju da uhapsi Palestince bez razloga i da ih godinama drži u zatvoru bez obavijesti o optužbi ili odvodenja pred sud. Za vrijeme ovog perioda zatvorenici nisu imali pravo da razgovaraju sa svojim advokatima ili familijom.
The table below provides details of the numbers of Palestinians taken into custody during the al-Aqsa Intifada and the length of incarceration.
|
Minors in Israel Prisons Service Facilities, 2001
|
Palestinci su držani u napuštenim šatorskim zatvorima pod nehumanim uvjetima. Jedan od takvih je pustinjski Nagev zatvor, gdje su hiljade Palestinaca držani pod optužbom da su «cuvali tajne dokumente», ili «formirali svoje grupe.” Svi oni, cak i stariji i ozbiljno bolesni ljudi, su podvrgavani fizickom i mentalnom mucenju. Mjesto gdje je bio zatvor cinilo je životne uvjete gorim i onemogucavalo je zatvorenicima regularnu posjetu porodice. Šatori nisu mogli da ih zaštite od ljetne vrucine ni od zimske hladnoce. Cak i kad bi odležali kaznu ponovo bi ih vracali u zatvor, i to baš onda kad bi trebalo da odu kuci, radi nekog «prošlog zlocina.” Tortura je bila taktika izraelske vlade za vrijeme ispitivanja i boravka u zatvoru. 74Prema izvještaju, nevjerovatni nacini torture su bili provodeni u zatvorima Nablus, Ramallah, Hebron, Gaza, u centru za ispitivanje u Jerusalimu poznatom kao Maskobija i u specijalnim vojnim zatvorima kao što su KfarYonah, al-Ramle, Sarafand i Nafha.
Pored sistematskog premlacivanja drugi oblici mucenja ubrajali su: ukljucivanje struje na spolne organe, stavljanje nagog zatvorenika u hladnu vodu, napadanje specijalno treniranih pasa na zatvorenike sa povezom preko ociju, gašenje cigareta na razne dijelove tijela i vadenje nokata i zdravih zuba. Neke kcerke zatvorenika su bile uhapšene i silovane pred njihovim ocevima. A neki ocevi su bili primoravani na seksualni odnos sa vlastitom kcerkom.75
  |
The inside view of the Khiam prison (below) is strikingly different from the outside view. |
Khaim je užasno mjesto. Elektricne žice prikacene za penis i stopalo, stalno bicevanje. Upoznao sam jednog zatvorenika deset dana nakon što je osloboden. To je bio covjek koji je proveo više od godinu dana u Khaimu. «Kada su me saslušavali, udarili su me po glavi, a onda sa kalašnjikovom po ledima. Pao sam. Covjek me je udario cizmom po licu i slomio mi vilicu. Izgubio sam sluh na jedno uho. Bubna opna mi je pukla. Sada imam problema sa disanjem a doktor mi je rekao da tome nema lijeka. Cijelog života cu imati taj problem». 76
| ||||
Israeli solders have no compunction about beating and killing Palestinians in the middle of the street or in front of cameras, and torturing those taken into custody. Human rights organizations report on these practices in graphic detail. |
Tu i tamo, medu njima su neki djecaci koji su veoma mladi. Zatvor ima dvanaest osmatracnica… Shin Bet (Izraelska istraživacka agencija) dostavlja vojnicima listu sa imenima mladih ljudi… Onda vojnici… izlaze svako vece u grad i vracaju se sa djecom od 15 ili 16 godina. U nekim slucajevima oni su vec bili tuceni. Mladic, bos, ranjen koji izgleda da ima epilepsiju, ima užasne modrice po cijelom tijelu. Doktor se okrenuo prema mladicu vicuci na njega. Jakim tonom mu govori: Možda ceš umrijeti! A onda se okrenu prema meni i smijuci mi se obrati: «Možda svi oni umru!¨ 77
FIRST ARREST |
   |
THEN, TORTURE |
        |
The internal organs of murdered Palestinians often are removed so that they can be used on the "organ market." Israeli Arab parliamentarian Ahmed Teibi brought this issue to the Parliament's attention. The photographs below depict Palestinians who were killed in the Khan Yunis refugee camp, and whose organs were discovered missing during autopsies. |
Omar Ranimat ima problema sa sjedenjem. Takoder, ima problema sa ustajanjem, šetnjom i penjanjem uz stepenice. Kada sam ga prije nekoliko nedjelja upoznao bio je slomljen. To je bilo dvije i po godine nakon saslušavanja od strane Shin Beta koje je trajalo 45 dana i noci… Ranimat i Ahmed, kao i hiljade drugih Palestinaca, su bili podvrgnuti tretmanu Shin Beta. 78
Ekonomska opsada
Jedna od tehnika da se Palestinci uplaše, narocito u Zapadnoj obali i Pojasu Gaze, je da se drže pod pritiskom i ekonomski zavisnim tako da ne mogu stojati na svojim nogama i živjeti pristojno. Cionisticka ideologija tvrdi da su Palestinci «osudeni da žive u siromaštvu i u primitivnim uvjetima», te da njihove potrebe Izraelu ništa ne znace. Cinjenica da u spomenutim mjestima nimalo novca nije potrošeno u njihovu korist, je samo jedan znak ove situacije. Na primjer, naselja u Gazi su zauzela veliki dio pojasa i pokrila najvrjedniju zemlju. Ova naselja, okružena žicom i elektricnim ogradama, ispunjena su drvecem i vegetacijom. U drugu ruku, scene u obližnjoj Palestini su užasne. Otprilike 4 000 Jevreja koristi ove napuštene regije eksploatirajuci vodu za zemljoradnju i vještacka jezera koja su ispred luksuznih hotela, dok je Palestincima dozvoljeno da ciste vodom koju vade iz prilicno suhih bunara. 79
   |
Israel closed off Palestinian water reserves in al-Khalil (Hebron), claiming them for itself. By bulldozing the water reservoirs of Palestinian farmers, Israel has brought them to the verge of economic collapse. At right is a Palestinian farmer who was subjected to this practice. |
«Nastavili smo da krademo tu vodu, iako je njen kvalitet iz godine u godinu lošiji. Krademo višak zemlje da bi napravili što više naselja da namjerno bacimo stanovnike u ocaj.” 80
Druga izraelska strategija da satjera Palestince u cošak je da im oduzme zemljoradnicke sposobnosti gradeci naselja na najplodnijoj zemlji. Na ovaj nacin izraelska vlada ometa Palestinske napore da nastave njihove vec teške zemljoradnicke aktivnosti, lišavajuci ih življenja. Primjer ovoga je zabrana ribolovstva, koje je za mnoge Palestince u Gazi predstavljalo jedini izvor prihoda. Dalje, široki napadi izraelskih vojnika i doseljenika na palestinskim farmama doprinijeli su niskom standardu proizvodnje i prihoda. Palestinski proizvodaci više ne mogu direktno da prodaju svoje proizvode potrošacima. Na primjer, u Gazi jake restrikcije postavljene na eksport narandži, glavni izvor prihoda, znaci da više od polovine proizvodackih plodova su sada prosto propala i moraju biti uništeni. Kao što Deni Rubinstajin, izraelski novinar koji piše za Ha'aretz, izvještava: «Sa ulovom i arapskim obradivanjem voca i povrca, naseljenici Gaze su bili primorani da se oslone na rad pod užasnim uvjetima sa mizernom platom u Izraelu kao u ranim danima industrijske revolucije». Citirajuci Saru Roj, istraživaca o Gazi, Noam Comski opisuje glavnu svrhu izraelske politike. 81
  |
Once again, innocent civilians are paying the price for Israel's economic siege. |
IZRAEL     |
While the amount of arable land under Israeli control increases daily, Palestinian farmland is occupied by the Israeli government and turned into roads. |
ISRAELI COMFORT     |
Areas inhabited by Israelis feature the prosperity and modernity of any European city. Their skyscrapers, ports, luxury hotels, wide boulevards, and department stores have been built upon stolen Palestinian land. |
PALESTINIAN POVERTY     |
Palestinians are confined by Israeli forces to a hermitic lifestyle on arid lands devoid of infrastructure, where no investment or development is allowed. |
IZRAEL        |
On one hand are Israelis, who live a peaceful life in luxurious comfort. On the other hand are Palestinians, trying to survive, struggling with hunger, thirst, unsanitary living conditions, and Israeli attacks. |
PALESTINA |
    |
Palestinska ekonomija je najviše pretrpjela zbog policijskog casa i blokada u kampovima koje su nametnuli Izraelci od ranih dana al-Aksa Intifade. Prema izvještaju UN-a od 5. decembra 2000. izraelska zabrana na pokret palestinskih radnika i robe je nanijela više od 500 miliona dolara štete palestinskoj ekonomiji. Druga cinjenica koja nije citirana u izvještaju je da je palestinski sektor izgubio dodatnih 120 miliona dolara zato što izraelski vojnici ne bi dozvolili palestinskim farmerima da sade i prodaju svoje plodove.
Paljenje maslinika
Mnogo vjekova polja maslina predstavljaju jedan od glavnih palestinskih izvora prihoda. Ali baš kada su morali da ostave svoje kuce i sve drugo što su imali, oni su takoder bili prisilkjeni da napuste maslinova polja i da migriraju negdje drugo. Mnoga od tih polja koja imaju stabla koja datiraju još od 19. vijeka, a neke i ranije, su uništena. Nekoliko malih farmi koje Palestinci još uvijek posjeduju naseljenici su cesto napadali. Paleci i krceci sva drveca koja mogu naci. Situacija je opisana u magazinu The Washington Report on Middle East Affairs: Hiljade maslinovih stabala je takoder bilo uništeno. Palestinci koji su zaradivali za život na vocnjacima koje su njihove porodice održavale mnogo generacija, gledali su kako ih izraelski vojnici i doseljenici sjecu sa testerama. 83
  |
Palestinian olive groves get a little smaller every day as a result of Israeli occupations. |
 |
The world turns a blind eye to the Palestinians, whose only desire is to live a life in which they can worship freely, live peacefully in their homes, send their children to school, and conduct their business in safety. |
Ako neko razmišlja o široj slici, jasno ce mu biti da uništavanje polja maslina i drugih zemljoradnickih regija nije slucajno vec je to više dio svestrane izraelske strategije, obzirom da je potrebno 6-7 godina da novo drvo da plod masline. Mnogi Palestinci dobijaju sredstva za življenje i izdržavanje porodice od maslina i žita. Oni ciji su plodovi stalno uništavani, nece biti u stanju da žive i pocet ce da traže posao za dnevnicu. Na ovaj nacin palestinska sela su transformirana iz produktivne zemljoradnicke jedinice u izvore jeftine radne snage za izraelsku industriju. Kroz historiju bilo je mnogo voda koji su praktivkovali takve tipove ugnjetavanja i nemilosrdnosti nad drugim ljudima. Tako i danas mocni muce one koji su pod njihovom komandom. I kako Allah, kaže jednom kada su ovi «sijaci smutnje» na vlasti oni nastavljaju da nanose fizicka nasilništva nad svojim podredenim i cine specijalne napore da uklone njihove «životinje i ljetine». Drugim rijecima, oni su sistematski koristili svaku tehniku u pokušaju da unište narod. Ova metoda je opisana u Kur'anu:
«Cim se neki od njih docepa položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ništeci usjeve i stoku. - A Allah ne voli nered!» (Kur'an: 2:205)
Ovakve tehnike su danas cesto videne kao uobicajeni nacin u Palestini. Izraelska administracija predvodi sistematski program etnickog cišcenja i istovremeno prokopava sve palestinske poljoprivredne aktivnosti. U nekim oblastima mir i sigurnost ne mogu postojati, a neplodnost može postati samo rasprostranjenija. Ali, Bog ne voli nered i poziva sve ljude da «žive svi u miru». (Kur'an: 2:208)
Rušenje kuca
 |
Gore navedeno je samo jedan od stotinu incidenata širom Palestine. Zbog takvih stvari, više stotina Palestinaca koji se kuci vracaju, otkrivaju da su njihove kuce i sve što imaju uništene i da nemaju dovoljno srece da dobiju cak ni uništeni autobus. Izraelska vlada se ne zadovoljava rušenjem kuca preko naredbe za eksproprijaciju dok ukucani nisu tu. Mnoge palestinske kuce su bombardirane i razrušene sa ukucanima koji su bili još unutra.
     |
Israeli police give Palestinians only 15 minutes to vacate their houses, where they have lived for many years, before they are demolished. Palestinians have suffered this cruel policy for 50 years. In the past 10 years alone, almost 3,000 homes have been demolished. |
   |
The Palestinians have no right to object when Israeli soldiers arrive to demolish their homes. All they can do is collect as much as they can and save themselves. |
AKIT-Turkish Daily, 10.7.01 JEWS ON A RAMPAGE OF DESTRUCTION Backed by hundreds of troops, the terrorist state of Israel has bulldozed eight homes belonging to Palestinians. It is reported that the Zionist administration carries out such operations in order to keep down the numbers of Palestinians in Jerusalem. | |
 | |
MILLI GAZETE-Turkish Daily, 12.7.01 ZIONIST VIOLENCE CONTINUES FULL SPEED AHEAD Deaf to the protests from the rest of the world, the Sharon administration continues to spread terror. | |
 | |
RADIKAL-Turkish Daily, 11.7.01 SYSTEMATIC DESTRUCTION As Israel continues with its policy of destruction, it yesterday tore down 26 houses and 12 shops in the Rafah refugee camp. The fiercest fighting since the ceasefire erupted. | |
 | |
YENI ASYA-Turkish Daily, 10.7.01 PALESTINIAN HOMES RAZED TO THE GROUND | |
 | |
| |
 |
| ||
| ||
| ||
align="center">The periodical Borneo Bulletin addresses the Israeli practice of demolishing Palestinian houses in its article "Israel Bares its Teeth" (above). An article published in the the magazine Washington Report on Middle East Affairs in 1998 reports on Israeli forces' opening fire on Arab protesters (below). |
Poslije se ukucanima daje 15 minuta da pokupe svoje stvari. Nakon toga, vojnici ulaze unutra i izbacuju napolje sve preostale stvari i onda buldožerima poruše kucu. Ako ukucani pruže neki otpor, bivaju mucki pretuceni. Ponekad je cak na njih pucano sa strane izraelskih vojnika. To se, na primjer, desilo januara 1999. godine kada su neki Palestinci u Eziriji, selu pored Jerusalima, protestovali zbog rušenja kuca. Izraelski vojnici su tada na njih pucali. Zakin Ubejd koji je imao 28 godina je ubijen. Po izvještaju Amnesty international on je upucan u glavu u zatvorenom podrucju. Ovo pokazuje da to ubistvo nije bila nesreca, nego da se desilo namjerno i s predumišljajem.
Još jedna od izraelskih praksi je da Palestincima daju papire za privremeno naseljavanje, posebno onima koji žive u istocnom Jerusalimu i onda im otežavaju da obnove papire nakon njihovog isteka. Na ovaj nacin Palestinci su jedan dio vremena udaljeni sa svojih vlasništva. Oni koji su izgubili pravo na naseljavanje gube takoder i socijalno osiguranje pa na taj nacin bivaju osudeni na izgnanstvo. Informacije dobijene od ministarstva unutrašnjih poslova Izraela kažu da su samo 1996. godine 1641 Palestinaca, zajedno sa svojim porodicama, izgubili pravo da žive u Jerusalimu. 87
U 2001. godini izraelske aktivnosti su planirale da udalje Palestince od svojih kuca i imanja. U svom clanku «Uskrs u svetoj zemlji: porodice gledaju kako im uništavaju kuce», Robert Fisk je opisao proširenja naselja koja su se dogodila u aprilu 2001. godine:
Jedan od najsvetijih dana na Srednjem Istoku, kako neko može pisati o ovom suludom izraelskom uništavanju u Gazi…? Da ne spominjemo 35 ranjenika, djecaka sa smrskanom nogom od izraelske granate, tinejdžera sa jako uganutim kljucnom kosti koji ne osjeca svoju lijevu ruku koji mi maše iz njegovog bolnickog kreveta. Da li je ovaj namjeran napad na kuce i gradane tragedija ili ratni zlocin…?
Prva velika laž nedjelje, kao i obicno dolazi od izraelske armije koja objavljuje da uništenje palestinskih kuca u Rafahu nije ništa drugo osim «tehnicke aktivnosti» i da je to slucaj u kojima kuce, koje su njihovi buldožeri i tenkovi pretvorili u ruševine, nisu bile okupirane. Ovo je bilo totalna neistina, jer su Izraelci koji su se doselili u velikim kucama iznad koliba, to znali vrlo dobro. Kada je prvi tenk u subotu prije sumraka eksplodirao preko pregradnog zida ispaljujuci protivoklopne projektile u blizini bloka naselja otvorena je cak i mala prodavaonica udaljena 300 metara iz koje su na stotine muškaraca, žena i djece istrcali vrišteci, do susjedne ulice… Zapadni mediji su puno radili podcjenjujuci dogadaj. Sve je to, po rijecima Izraela, kao uništenje kuca u Khan Yunisu prošle nedjelje, bilo nazvano «ocuvanjem reda» 88
Svi ovi incidenti i informacije pokazuju jednu jasnu stvar: glavni cilj cijele ove okrutnosti je narod Palestine. I ogromna vecina Palestinaca je udaljena od svojih kuca samo zato što oni imaju vjeru ili entitet. I ponovo zbog ovog razloga Izrael pokušava da ih uništi. I sve što su Palestinci ustvari uradili u svemu ovome je to što su pokušali da zaštite svete zemlje koje su im pripadale hiljadama godina i koje su stavljene na emanet cijelom muslimanskom svijetu. Ali, svi muslimani su dužni da obave ovaj zadatak. Svi ljudi koji vide šta se ovdje dešava, a posebno muslimani koji znaju i prate kur'ansku etiku, imaju veliku odgovornost. Ovu sistematsku okrutnost, pred ocima cijelog svijeta, može samo shvatiti iskren musliman koji posjeduje duhovne vrijednosti koje ih vežu za to mjesto.
Predrasude zapadnih medija
Zašto se izraelska politika okupacije ne može zaustaviti? Zašto Medunarodna zajednica ne iskoristi svoju moc da uvjeri Izrael da prihvati humanu i pravednu politiku? Odgovor ima nekoliko razmjera. Jedna od njih je predrasuda u nekim dijelovima zapadnih medija protiv Palestinaca. Kao što Edward Said dobro pojašnjava u knjizi «Prikrivanje islama», vecina zapadnih novinara i komentatora vide Srednji Istok preko stereotipa u kome je «terorizam» uvijek povezan sa arapskim muslimanima u svijetu a da on nema nikakve veze sa Izraelom. Ovaj nesporazum je toliko ocigledan da neke novinske agencije izvještavaju da su dogadaji u Palestini usvojili stil i rjecnik koji odgovara Izraelu. Na primjer, kada pratite vijesti o Palestini, cesto nailazite na fraze «Izrael je okupirao teritorije», ili «Okupirane teritorije», ali u izvještajima koji spominju izraelske napade upotrebljavaju se fraze: «izraelska osveta.” Ovo citaocima daje sljedecu poruku: «Prvo su Palestinci napali a Izrael je udario kontranapad da bi sebe odbranio».
Jedna od najcešce pojavljivanih fraza u medijima, kada izraelski vojnici ubijaju palestinsku djecu, je: «Palestinsko dijete je umrlo za vrijeme pucanja». Ovo nosi sljedecu poruku: «Da Palestinci nisu upali u agresiju djeca ne bi poginula.» Ustvari, korespondent novina Independent, Robert Fisk je naglasio šta se misli pod «unakrsnom vatrom», gdje je Izrael ukljucen: «Kada sam procitao sintagmu «unakrsna vatra», potražio sam hemijsku olovku. U Srednjem Istoku, to skoro uvijek znaci da su Izraelci ubili nevine osobe.” Što se tice zapadnih medija, Palestinci uvijek umiru u «unakrsnoj vatri.” Namjera je da se sakrije cinjenica da izraelski napadaci ciljaju Palestince i pucaju sa namjerom da ih ubiju. Ovaj utjecaj danas opisuju mnogi politicki analiticari i eksperti za Srednji Istok. Ovaj stav koji ignoriše palestinsku patnju, izraelsku brutalnost i pokušava da napravi Izrael nevinim, prevladava u skoro svakoj zemlji, narocito u Americi. Fisk je o ovom diskutovao u svom clanku «Ogovarali su me zbog istine o Palestincima». 89
Sada su vrijedanje i prijetnje upucene na bilo kog akademika, analiticara i reportera koji se usuduju da kritikuju Izrael. Uzmimo na primjer briljantnog palestinskog akademika, Edwarda Saida koji je profesor na Kolumbijskom univerzitetu.
   |
Palestinian streets are besieged with the message "Kill All Arabs." |
Kako Fisk opisuje, mnogi zapadni medijski izvori ne oklijevaju da objave lažne vijesti kada je Izrael u pitanju. Dogadaji su pažljivo sakriveni. Izraelske operacije, ubistva, bombardiranja, okupacije, izgnanstva i stotine drugih vrsta okrutnosti ili su u izvještajima zapadnih medija ignorisani ili su objavljeni na takav nacin da naprave Izrael nedužnim. Izrael je još uvijek država agresor koja okupira zemlje koje mu ne pripadaju u direktnom kršenju mandata UN.
Kada je vidio ove lažne izvještaje i dezinformacije u ranim danima Al-AKsa Intifade, Fisk nije mogao a da se ne upita: «Zašto uvijek padamo na iste laži? Zar reporteri ne nose historijske knjige da ih podsjete šta su pisali u posljednjem arapsko-izraelskom ratu? Cak su i citati i izjave iste». 91
Cak i kada je Izrael pojacao nasilje i teror, zapadna štampa je zauzela protiv izraelsku stranu i nije uspjela da nade nehumana krvoprolica vrijedna objavljivanja. U stvari, neke novine reaguju kao i izaslanik Izraela, predlagajuci one koji licno vrše masakre da bi pisali rubriku i od tada objavljuju lažne verzije dogadaja. Noam Comski, opisuje kako je New York Times 1986. godine predstavio Arijela Šarona, buduceg premijera Izraela i poznatog po imenu «kasapin Libanona», kao «teroristicki ekspert».
New York Times se pozvao na eksperta za terorizam da predloži njegovo mišljenje kako se oduprijeti neprijatnostima… urednici ovih novina dali su naziv njegovom clanku «Prošlo je vrijeme da se uništi teroristicko cudovište», naglasivši rijeci «zaustavite krvoprolice nevinih (Izraelaca) identifikovali su autora samo kao «izraelskog ministra trgovine i industrije.” Njegovo ime je Ariel Šaron. Njegova teroristicka karijera, koja datira iz ranih 50-tih ukljucuje pokolj 1953. godine 69 mještana Kibye i 20 iz izbjeglickog kampa Al-Bureig; teroristicke operacije 1970-tih u Gazi i sjeverno-istocnom Sinaju, ukljucujuci protjerivanje 10 000 žitelja u pustinji. Njihove kuce su srušene i obradiva zemlja uništena u pripremama za naseljavanje Jevreja. Naredni masakr u Sabri i Šatili, i dr. U moralno intelektualnoj situaciji bilo bi najbolje za najvece svjetske novine izabrati Ariela Šarona kao našeg vodu kako se treba pobijediti terorizam. 92
Mnoštvo zapadno-medijskih izvora primjenjuje veoma prostu tehniku kada izvještavaju o Palestini. Uzimaju zvanicne izraelske izvore, prave mjesta za komentare ministra i dopunjuju clanke iz novih izraelskih izvora. Grace Halsell je bila medunarodno priznata kolumnistkinja i ekspert za Srednji Istok. U jednom clanku je opisala kako zapadni mediji opisuju dogadaje u Izraelu: Izraelci su rekli da je policija koristila municiju nad Palestincima nakon što su oni poceli napad na jevrejske vjernike. Bez izuzetka, zapadni mediji su prvo objavili ovo «zvanicno» izraelsko objašnjenje.
 |
Kada je Savjet bezbjednosti UN-a 9. novembra vidio jednu od video-kaseta, sovjetski ambasador Yuli M. Vorontsov kaže da ovaj dokaz opovrgava izraelsku tvrdnju da su Palestinci inicirali nasilje…
Izraelska troclana komisija objavila je izvještaj podržavajuci «službeni» stav Izraela da su Palestinci zapoceli konflikt…
Medu drugima, komisija je kritikovala Aryeha Bibija da je gledao scenu ubijanja… Ukratko nakon toga, izraelski zvanicnici su pozvali Bibija i rekli da je on bio unaprijeden u komandanta izraelske policije. Bilo šta da je motivacija, njegovo unapredenje koje nosi ne samo veci položaj, nego i platu, zvanicno ce signalizirati drugu policiju da to «placa» da se pucaju Palestinci…
Medu americke medije, koje imaju mnoštvo novinara u Izraelu, prave malo ili nimalo pokušaja da razumiju znacenje ovih napada. Imaju samo objašnjenja koja su im dali Izraelci. Ali moramo zapamtiti da odgovornost za nemilosrde koje se javlja u Palestini, nije samo ovih koji samo to nanose, nego i za one koji to odobravaju i podržavaju. 93
Dok citamo: «A oni koji ne ispunjavaju dužnosti prema Allahu, iako su se na to cvrsto obavezali, i kidaju ono što je Allah naredio da se poštuje, i cine nered na zemlji - njih ceka prokletstvo i najgore prebivalište!» (Kur'an:13:25). Allah nas upozorava da oni koji šire nered ce biti kažnjeni na sudnjem Danu.
Books ( 24 works in total )
Movies ( 9 works in total )
Web Sites ( 1 works in total )
Articles ( 1 works in total )
Magazines ( 2 works in total )
