U cijelom svijetu danas postoji samo nekoliko intelektualaca, politicara i historicara koji se protive cionizmu. Razni kršcanski i jevrejski mislioci i autori osuduju cionizam i politiku izraelske Vlade. To isto cine i razni akademici u izraelskim univerzitetima kao što je Shahak, ili Benjamin Beit-Hallami. On je kritikovao izraelsko nasilje usmjereno protiv Palestinaca i izjavio da se mir može ustanoviti samo kada se Izrael okani svoje cionisticke ideologije. Noam Chomsky koji je i sam Jevrej, napisao je mnogo knjiga i clanaka u kojima oštro daje kritike na racun cionizma i politike zemalja koje podržavaju cionizam.
Grupa jevrejskih akademika koji sebe nazivaju "novim historicarima", su iznijeli "svete laži", i istine koje su umetnute u zvanicnoj izraelskoj politici, a koje su sa njima udružene od ranih 1980-tih godina. Clanovi ove grupe kao što su Benny Morris, IIan Pappe, Avi Shlaim, Tom Segev, Baruch Kimmerling, Simha Flappan i Joel MiKdal su izazvali jake reakcije kod Jevreja i pristalica cionizma. Oni su se dotakli sljedecih "svetih laži": Arapi su rasno odvojeni od Jevreja; Izrael je mala država koja pokušava opstati u podrucju okruženom neprijateljima; svi Palestinci koji hoce uništiti Izrael su teroristi i takvi ludi teroristi zaslužuju sve nacine odmazde. Jedan istaknuti clan "novih historicara", Tom Segev, na primjer, o oficijelnoj izraelskoj historiji kaže: "Sve do skoro, mi nismo imali stvarnu historiju ove države; imali smo mitologiju.”2 Ova kritika je upucivana samo do muslimanskih akademika i ucenjaka, ali se danas mnogo glasnije upucuje i od puno jevrejskih i kršcanskih akademika koji pokušavaju izraziti neautenticnost svoje historije.
Oni su svjedoci užasa cionisticke ideologije i rasizma zasnovanog od strane kolonijalisticke ideologije u devetnaestom stoljecu. Oni nemaju povjerenja u mit da je Izrael "mala i usamljena država okupirana neprijateljima koji ga žele uništiti.” Naprotiv: Izrael se preko svojih akcija pokazao da je nasilnicka država koju prati politika nasilja i agresije.
Spisatelj izraelskog lista Hazareta, Gideon Levy u svojem ispitivanju knjige "Correcting the Mistake: Jews and Arabs in Palestine/Israel, 1936-1956" autora profesora Benny Morrisa, brani odgonetanje "svetih laži.” Nakon citanja dijelova cionistickog terora koji su u knjizi opisani i svjedocanstvima i tajnim snimanjima potkrijepljeni, Levy je napisao:
Bili smo jako dobri (i ucinili smo puno loših stvari). Bili smo puno u pravu (i uzrokovali mnogo nepravdi). Bili smo tako divni (a naše akcije su rezultirale sa puno ružnoce). Ah, da, i bili smo mnogo nevini i mnogo smo laži rekli - naših laži i poluistina koje smo nama i ostalom svijetu oglasili. Mi koji smo kasnije rodeni, nismo cijelu istinu rekli; smatrali su nas dijelom golja, kojih je mnogo. Ali, nakon svega, bilo je mracnih stranica o kojima nismo ništa culi.3
 | Author Israel Shahak approaches Jewish history from a different point of view in his classic work Jewish History, Jewish Religion, and the Weight of Three Thousand Years. |
Po mojem mišljenju, Izrael kao jevrejska država, ne predstavlja opasnost samo za sebe i susjede, vec i za sve Jevreje i druge ljude i države u Srednjem Istoku i dalje.4
IIan Pappe, poznati jevrejski akademik koji dijeli mišljenje sa novim historicarima je za sebe rekao: "Ja sam Izraelac koji se u Izraelu najviše mrzi.” Kada je u jednom intervjuu upitan zašto Izraelcima nije uspjelo da zabilježe nasilje koje je ucinjeno prema Palestincima, odgovor kojeg je dao je bio vrlo brižan i provokativan:
To su plodovi veoma dugog procesa indoktrinacije koja pocinje u djecjim vrticima, ukljucujuci u tom sve jevrejske momke i djevojke tokom njihovog života. Takav stav koji je tamo zasaden veoma snažnim mašinama indoktrinacije ne možeš išcupati lahko. On daje rasisticko shvacanje drugih ljudi koji su opisani kao primitivci, skoro nepostojeci, neprijateljski – on je neprijatelj, ali pojašnjenje koje je uzeto jeste, da je on roden kao primitivac, islamista, anti-semit, a ne kao neko ko uzima svoju zemlju.5
 |
A majority of Israeli children begin learning Zionist ideology at a very young age. The ideology's racist interpretations have a very negative effect upon them. |
Zapravo, takve optužbe koje su bazirane na rasi, a posebno kada su u pitanju muslimani, nemaju podloge i logike po mišljenju nemuslimana, jer se svako rasisticko mišljenje ili gledište može braniti. Ovo je zaista historija potvrdila. Islamski svijet nikada nije vidio nešto slicno srednjovjekovnoj evropskoj praksi inkvizicije koja je prerasla u vjerski fanatizam i dosta skoriji nastanak antisemitizma (roden sa rasistickim vjerovanjem) u Sovjetskom Savezu, istocnoj Evropi I nacistickoj Njemackoj. Sukob izmedu Židova I muslimana na bliskom Istoku, koji do današnjih dana traje, rezultat je nekih židovskih pristalica cionistickog rasizma i antireligijske ideologije, a ne akcije muslimana.
Izraelski vojnici odbijaju da služe u okupiranoj teritoriji
Prateci rat koji se dogodio 1967. godine, jedan od vodecih izraelskih intelektualaca Yeshayahu Leibowitz je naglasio da se Izrael mora povuci sa okupiranih teritorija kako bi se zaustavilo krvoprolice. On je napisao da je jedini put sprjecavanja destrukcije Izraelaca, da 500 vojnika koji su stacionirani u okupiranoj teritoriji imaju snage kazati "necemo služiti ovdje", i da se nakon toga povuku.6U danima kada je pocela Intifada al-AKse (pocela je Septembra 2002.) i Izraelska odmazda prerasla sve više i više u nasilje, tada se grupa izraelskih vojnika odazvala njegovom prijedlogu. Sredinom Januara 2002. grupa izraelskih vojnika, njih oko 25, je napisala otvoreno pismo izraelskoj štampi rekavši da odbijaju služenje u okupiranoj teritoriji. To odbijanje nije bilo presedan, jer je u vrijeme invazije na Libanon 1982. godine, manja grupa vojnika odbila služenje u izraelskoj armiji, rekavši da ne žele biti dio genocida koji se vrši nad libanonskim civilima. Ova akcija vojnika koja je kasnije nazvana Yesh Gvul (Postoji ogranicenje), je kulminirala njihovim hapšenjem. Vojnici koji su javno izrekli svoj stav u januaru 2002. godine, još uvijek nisu dobili kaznene mjere. U februaru, njihov broj se povecao do 250 vojnika. Šta više, oni sada uživaju veliku podršku od mirovnih grupa, nevladinih organizacija, vjerskih lidera i obicnih gradana Izraela i Palestine.
Vojnici su u svojoj izjavi naglasili da je izraelska vojska brutalna i nemilosrdna prema Palestincima u Okupiranoj teritoriji i, da ono što se dešava tamo, narušava ljudski dignitet, te da ta zbivanja, u krajnjoj instanci, nemaju nikakve veze sa obranom Izraela. Nastavljajuci svoju izjavu oni kažu: "Necemo nastaviti bobu za dominaciju nad teritorijem koji je van granica zacrtanih 1967. godine, niti cemo protjerivati narod, moriti ga gladu i ponižavati ga. Potpisnik po imenu Shuki Sadeh je u izjavi za izraelski casopis pojasnio svoj stav kada su izraelski vojnici otvorili vatru na palestinsku djecu. Kako se tada osjecao, on to docarava ovim rijecima: "Ono što me je jednom naljutilo jeste izjava jednog od naših vojnika: „Dakle, to je bio još jedan Arap koji je nestao.”
Ariel Shatil, vodnik artiljerije koji je tada dao opoziv izjavio je da Palestinci prvi pucaju, a da Izraelci samo odgovaraju na vatru, zapravo: "Mi cemo otpoceti paljbu, a oni ce na nju odgovoriti.” U brošuri koja je pripremljena za vojnike koji i dalje ostaju u službi u tom podrucju se naglašava sljedece:
"Kada uzimate udjela u bespravnom ubijanju (u vojnickoj terminologiji to je nazvano likvidacijom), kada uzimate udjela u demoliranju kuca u dijelovima grada, kada otvarate vatru na nenaoružanu civilno stanovništvo, ili na domove, kada cupate vocnjake, kada sprjecavate dotok hrane ili medicinske pomoci, tada uzimate udjela u akcijama koje su u medunarodnim konvencijama (kao što je cetvrta ženevska konvencija) i u izraelskom zakonu definirane kao ratni zlocin.7
Vojnik po imenu Asaf Oron kojem je trebalo dosta vremena da odluci da ne služi u armiji, prepricava da su dogadaji kojima je bio svjedok bili ekstremni i brutalni. On pojašnjava svoja iskustva i govori nam kakvo rješenje vidi:
U redovnom saobracanju autobusa do Pojasa Gaze, vojnici su se takmicili ko ce tokom Intifade biti veci heroj u pricama ubijanja i premlacivanja. (u slucaju da nisi shvatio smisao rijeci: premlacivanje u književnom smislu oznacava smrtonosnost: to je premlacivanje do smrti)…
Kako je vrijeme odmicalo, tako je i stepen ludila, mržnje i pobude rastao. Tim ritmom su i generali vodili izraelsku obrambenu armiju u teroristicku organizaciju i ja sam tada shvatio da nisam sam… svi mi vjerujemo u Boga… vjerujemo da tamo nece postojati soba za odredenu plemensku šifru, jer je plemenska šifra obicna kamuflaža idolatrije, one idolatrije s kojom ne smijemo biti u dodiru. Oni koji nam nude takvu vrstu idolatrije i obožavanja ce završiti onako kako završava žrtva paljenica.8
Citat iz otvorenog pisma vojnika
 |
Mi, cije su oci tacno na obje strane, vidjele krvavi danak ove okupacije.
Mi, koji smo osjetili izdavanje komandi u Teritorijima, tokom odgajanja u ovoj zemlji upili smo naredbu: sve vrijednosti uništi.
Mi, koji sada razumijemo da je cijena okupacije gubitak identifikacije ljudskog karaktera i korumpiranost cijele izraelske zajednice.
Mi, koji znamo da okupirane teritorije nisu Izrael i da ce na kraju naseljavanja rezultat biti evakuacija.
Mi, ovim izjavljujemo da necemo nastaviti rat za naseljavanje.
Mi necemo nastaviti borbu za dominaciju nad granicama koje nisu utvrdene 1967. godine, niti cemo nastaviti protjerivanje, mucenje gladu i ponižavanje ljudi.
Mi, ovim izjavljujemo da cemo nastaviti služenje izraelskim obrambenim snagama u bilo kojoj misiji koja služi izraelskoj odbrani.
Misija okupacije i nasilja ne služi ovom cilju i necemo uzeti udjela u njoj.
 |
(Top) RADIKAL-Turkish Daily, 18.2.02 PEACE REVOLT IN THE ARMY The revolt among Israeli soldiers refusing to go to the Occupied Territories is growing. The country's best-known military family has joined the ranks of those saying, "The occupation is debasing us." The refusal of some Israeli soldiers to serve in the Occupied Territories resonated in the Western media. Many newspapers and magazines reported upon their protest. While The Nation approached this issue under the headline "An Antiwar Movement Grows in Israel," the Houston Chronicle used one of the soldiers' own words to lead its piece: "Israeli soldier: My moral objection to occupation." On the web site that the soldiers have started to bring their voices to the world, they encourage sincere Jews to avoid violence and animosity, because these have been forbidden by God. (http://www.seruv.org.il/YahadutEng.asp) |
llllll  | ||||
(Left) AKIT - Turkish Daily, 23.5.01 EVEN JEWS OPPOSE THE OCCUPATION The campaign in Israel against Jewish settlements has slowly begun growing in influence. The latest polls have revealed that 61% of the public support the halting of settlement construction. The figure was 55% in the previous poll. The illegal settlements established on Palestinian land have been protested not only by Muslims, but by Christians and Jews as well. The demonstrations shown above, as well as others, were dispersed violently by Israeli forces. | ||||
 | ||||
The Israeli government's practices are being criticized not only by Palestinian Muslims, but also by peace-loving Jews all over the world, who arrange frequent protests. | ||||
|
Gledište na Izrael Jonathana Sacksa britanskog poglavara rabina
Jaka kritika unutar jevrejske zajednice protiv izraelske politike je upuceno od strane profesora Jonathana Sacksa, britanskog poglavara rabina. U intervjuu koji je izašao u The Guardianu 27. augusta, 2002. godine, Sacks je oštro kritikovao izrael, rekavši da je država usvojila "neuvjetan" stav sa najdubljim idealima Judaizma i da je tekuci konflikt sa Palestincima korumpiranje izraelskog društva.Sacks, koji je 1991. godine došao za poglavara rabina britanskih ortodoksnih Jevreja i koji je bio voda 280.000 clanova židovske zajednice u Britaniji je poznat kao odani pomagac Izraela i kao veteran koji je radio na uspostavi mira u zemlji, u intervjuu kaže: "Smatram da trenutna situacija nije ništa manje od tragicne. Ona u dugom toku tjera Izrael u anksioznom položaju zajedno sa našim najvecim idealima.” On dodaje da: "postoje stvari koje su se dnevno dogadale i ucinile da se kao Jevrej nelagodno osjecam.” Želio je kazati da je duboko potresen nad scenama izraelskih vojnika koji su nad ubijenim palestinskim leševima pozirali fotografima.
U optužbi na izraelsko divljanje poglavar rabina nas u ime judaizma podsjeca na važne cinjenice: nije dopušteno pravom muslimanu, niti pravom Jevreju da prolijeva nevinu krv. Sve božanske religije zabranjuju nasilje, rat, nepravedno ubijanje, a nareduju mir i pomaganje onima koji su potrebni pomoci.
Jonathan Sacks, naglašava takoder da Izraelci koji su vjekovima živjeli u disperziji, moraju vrlo dobro razumjeti loše stanje Palestinaca: Ne možeš zaboraviti naredbu koja se 36 puta spominje u Mojsijevim knjigama: „Ti si prognan da bi znao kakav je osjecaj prognanog.“ Ja to smatram osnovnim projektom države koji je autentican judejskom pravilu.
U istom intervjuu, Sacks je takoder, odgovorio na pitanje vezano za tajni susret u vrijeme konferencije vjerskih lidera sa Abdullahom Javadi-Amolijem, jednim od visokih duhovnih voda u Iranu, koja je održana 2000. godine. Vrlo interesantno je naglasio.
Za par minuta smo pronašli zajednicki jezik jer smo odredene stvari vrlo ozbiljno tretirali: ozbiljno smo tretirali vjeru i Tekstove. To je zajednicki jezik kojeg vjernici dijele.
Rijeci poglavara rabina gospodina Sacksa su primjer mirnog dijaloga koji se mora uspostaviti izmedu muslimana i Jevreja (i naravno kršcana). Sve tri vjere posjeduju pravdu, poštenje, izbavljenje ugroženih, mir i ljubav. Pripadnici sve tri religije vjeruju u Boga, vole iste poslanike, pa nema razloga za neprijateljstvo medu njima.
Islamsko videnje Židova Svaki musliman osjeca prirodnu i zakonsku
odgovornost naspram cionistickog terora
koji se u praksi sprovodi nad Palestincima. Dakako, neophodno je sada, i u svim slucajevima, stati uz pravdu i djelovati bez predrasuda. Svaki musliman je dužan zabraniti nasilno i nepravedno tretiranje nevinih Jevreja, a narocito onih koji se protive cionistickim Jevrejima. Antisemitizam i sve vrste rasizma su u oprecnosti sa islamskim kodeksima. Muslimani moraju ustati protiv svake vrste genocida, torture, nasilja i ne smiju diskriminirati nikoga na bazi religije, rase, vec to moraju osuditi. Protivljenje cionizmu ne smije biti alibi za mržnju svih Jevreja. odgovornost naspram cionistickog terora
Radi toga je ubistvo cak jedne nevine osobe zlocin koji se ne može opravdati.Istovremeno, drugi primjeri rasizma, kao što je prema crnim Afrikancima, su devijacije potekle iz sujevjerja raznih ideologija koje ne spadaju u okviru objavljenih božanskih religija. Takva sujevjerja sankcioniraju raznolikost u mišljenjima i socijalnim modelima, što je u ocitoj oprecnosti sa kur'anskim kodeksima. U korijenu antisemitizma se nalaze osjecaji neprijateljstva, nasilja i nemilosrda. Na suprotnoj strani Kur'an pripovijeda poniznost, ljubav prema drugim, sažaljenje i milosrde. On nareduje muslimanima da budu pravedni, i ako je potrebno, da oproste svojim neprijateljima: «O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedocite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže cestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što cinite! (Kur'an: 5:8) Šta više, «ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne cini – kao da je sve ljude poubijao.” (Kur'an: 5:32)
 |
As we read in the Qur'an, God considers it a thing of beauty that humanity is composed of many peoples. However, such racist ideologies as Zionism prevent people of different races, languages, and religions from living together in peace. |
Kao što Kur'an ne pravi razliku izmedu rasa i etnickih skupina, on takoder hrabri ljude razlicitih vjerovanja da žive u miru i harmoniji u istoj zajednici. Drugo glavno nacelo Kur'ana jeste da se ljudi ne smiju tretirati kao klasa zato što pripadaju odredenoj rasi, ljudima ili religiji. U svakoj zajednici postoje dobri i loši ljudi i to Kur'an izjavljuje. Tako Kur'an navodi za primjer dio kršcana i Jevreja koji su neprijateljski nastrojeni prema Bogu i religiji, ali nakon toga kaže sljedece:«O ljudi, Mi vas od jednog covjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali., najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.” (Kur'an: 49:13)
Muslimani ne mogu podržavati neprijateljstvo prema Jevrejima na bazi religije, jer se muslimani boje Boga i poštuju kur'anske kriterije. Zato je naše poimanje sukoba izmedu Izraelaca i Palestinaca potkrijepljeno upravo ovakvom tezom. Ono nije upereno protiv Jevreja i judaizma, vec protiv cionisticke ideologije kojom upravljaju neki lideri koji žele formirati i uspostaviti rasisticku i silnicku vladu.„Ali nisu svi oni isti. Ima ispravnih sljedbenika Knjige koji po svu noc Allahove ajete citaju i mole se; oni u Allaha i u onaj svijet vjeruju i traže da se cine dobra djela, a od nevaljalih odvracaju i jedva cekaju da ucine dobrocinstvo; oni su cestiti; bilo kakvo dobro da urade, bice za nj nagradeni. – A Allah dobro zna one koji se Njega boje.” (Kur'an: 3:113-115)
Books ( 24 works in total )
Movies ( 9 works in total )
Web Sites ( 1 works in total )
Articles ( 1 works in total )
Magazines ( 2 works in total )
