Isa, a.s., (Isus), inace jedan od poslanika koji su poslati Jevrejima, je napravio krupan preokret u jevrejskoj historiji. Kada su ga Jevreji odbili povjerovati nakon toga su protjerani iz Palestine i bili suoceni sa velikim nesrecama. Njegove pristalice su kasnije prozvani kršcanima. Medutim, religija koja se danas naziva kršcanstvom je formirana od strane drugog covjeka koji se zvao Pavle. On je dodao svoju licnu viziju Isusa na originalno ucenje i formulirao novu doktrinu po kojoj Isus nije definiran kao poslanik ili mesija – što zapravo jeste – vec kao božanska figura. Nakon dva i po stoljeca rasprave medu kršcanima, Pavlovo ucenje je umetnuto u doktrinu trojstva. To je bilo izoblicenje Isusovog ucenja i njegovih prvih pristalica. Nakon toga, Bog je objavio Kur'an Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., kako bi pripovijedao islam – vjeru Ibrahima, Musaa i Isaa – cijelom covjecanstvu.
Jerusalim je iz dva razloga svet za muslimane: prvi je taj što je on bio prva kibla muslimanima u toku namaza, a drugi razlog je što je on mjesto mi'radža najvece mu'džize koja je predstavljena Muhammedu, s.a.v.s., kada je u jednoj noci prešao iz Mesdžidu-l-harama u Mesdžidu-l-aksa i uspio se u Džennet.
Taj dogadaj Kur'an ovako opisuje:
«Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom casu noci preveo Svoga roba iz hrama casnog u Hram daleki, ciju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja naša pokazali. – On, uistinu, sve cuje i sve vidi. (Kur'an, 17:1)
Kada se u Kur'anu govori o Palestini, vecinom se Poslaniku, a.s., kaže da je ona
«blagoslovljena okolina» (17:1). Kada se u Kur'anu govori o Mesdžidu-l-aksa kaže se da je to zemlja «koju smo za ljude blagoslovili.” (21:71). Govoreci o egzodusu poslanika Ibrahima i Luta ta ista zemlja je opisana kao «zemlja koja je za svakog blagoslovljena.” Istovremeno je cijela Palestina bitna za muslimane jer su mnogi jevrejski poslanici baš u njoj živjeli i borili se u ime Boga, svoje živote polagali, ili umirali, te bili u njoj sahranjeni. Stoga, nije cudo što su u proteklih 2.000 godina jedino muslimani bili snaga koja je donosila mir Jerusalimu i Palestini.
Halifa Omer donosi mir i pravdu Palestini
Nakon što su Rimljani protjerali Jevreje iz Palestine, Jerusalim sa okolinom je bio napušten.Medutim, nakon što je rimski imperator Konstantin prihvatio kršcanstvo, (312), Jerusalim još jednom postaje centralni interes. Rimljanski kršcani su sagradili crkve u Jerusalimu i grad pretvorili u kršcanski grad. Palestina je postala rimljanska (bizantinska) teritorija sve do sedamnaestog vijeka, kada je na kratko postala dio perzijske imperije. Najzad Bizantinci su je povratili.
 |
Qubbat as-Sakhrah |
Palestina je osvojena od strane drugog halife Omera ibn Al-Hattaba. Kada je on ušao u Jerusalim svim stanovnicima je pokazao znacenje tolerancije, zrelosti i blagosti, bez obzira na vjeru koju su ispovijedali. To je bio znak njihove lijepe i nove buducnosti. Vodeca britanska komentatorka religija, gospoda Karen Armstrong u svojoj knjizi Sveti Rat, ovako opisuje osvajanje Jerusalima od strane Omera, r.a.
Halifa Omer je u Jerusalim ušao na bijeloj kamili uz pratnju mirovnog sudije grada, grckog patrijarha Sofronija. Halifa je odmah zamolio da ga odvedu do Mesdžidu-l-aksa i tamo je na mjestu Muhammedovog nocnog putovanja kleknuo moleci se Allahu. Patrijarh je to sa zebnjom posmatrao. Mislio je da taj covjek mora biti isti onaj na kojeg je nagovijestio poslanik Danijel, rekavši da ce uci u hram. To mora da je antikrist koji ce navijestiti posljednje Dane. Omer je potom upitao za kršcanske svetinje i dok je bio u crkvi Svetog groba, nastupilo je vrijeme muslimanske molitve. Patrijarh ga je uljudno pozvao da obavi molitvu tu gdje se nalazi, ali Omer je isto tako uljudno to odbio. Ako bih se ja pomolio u crkvi, objašnjava on, muslimani bi to upamtili pa bi na tom mjestu sagradili džamiju što bi znacilo da žele porušiti crkvu Svetog groba. Umjesto toga Omer je otišao da se pomoli nedaleko, ali na dovoljnoj distanci od crkve. Nasuprot Svetog groba još postoji mala džamija koja je podignuta posvecena halifi Omeru.
Druga velika Omerova džamija je sagradena na mjestu Uzvišenog hrama kako bi se obilježilo muslimansko osvajanje, zajedno sa Mesdžidu-l-aksa koja se pamti po Muhamedovom nocnom putovanju. Niz godina su kršcani koristili prostor porušenog jevrejskog hrama kao gradsku deponiju smeca. Halifa je vlastitim rukama pomagao muslimane u otklanjanju dubrišta i na tom mjestu su muslimani podigli dva svetilišta kako bi zasadili islam u trecem gradu po važnosti za islamski svijet. 9
Ukratko receno muslimani su donijeli civilizaciju u Jerusalim i u cijeloj Palestini. Umjesto držanja uvjerenja koje ne bi pokazivalo poštivanje prema svetim vrijednostima drugih ljudi, i umjesto ubijanja ljudi iz prostog razloga što slijede razlicitu vjeru, islamska pravda, tolerancija i moderna kultura je donijela mir i harmoniju u muslimanskom, kršcanskom i Jevrejskom podrucju i zajednici. Muslimani nisu nikada pribjegavali kampanjama nasilnog preobražaja. Nasuprot tome, kada su neki nemuslimani vidjeli da je islam istinita vjera u nju su slobodne volje prešli.
Taj mir i harmonija su trajali onoliko dugo koliko su muslimani upravljali podrucjem. Medutim, krajem jedanaestog stoljeca vanjske osvajacke vojske iz Evrope su ušle u podrucje i svirepo i divlje, kako prije nije niko vidio, opljackali civiliziranu zemlju Jerusalim. To su bili krstaški osvajaci.
Krstaško divljaštvo i Salahudinova pravda
U vrijeme dok su palestinski Jevreji, kršcani i muslimani živjeli zajedno u miru, Papa je odlucio organizirati krstaški rat. Odazivajuci se na poziv Pape Urbana II, 27. novembra 1095. godine na svecenickom saboru više od 100.000 Evropljana je krenulo na Palestinu da bi «oslobodili» Svetu Zemlju od muslimana i da bi našli basnoslovno bogatstvo Istoka. Nakon dugog i tegobnog putovanja i mnogo pljacke i ubistva tokom putovanja, oni su 1099. godine osvojili Jerusalim. Grad je pao nakon blizu pet nedjelja opsade. Kada su križari ušli u njega izvršili su divljacka krvoprolica. Svi jerusalimski muslimani i Jevreji su stavljeni pod mac. Prema rijecima jednog historicara: «Oni su ubijali sve Saracene i Turke, bez obzira muškarce ili žene, na koje su naišli….”10 Jedan od krstaša po imenu Rejmond od Agile se tom nasilju dicio:
 |
The Crusaders captured Jerusalem after a five-week siege, and proceeded to loot the city's treasures and slaughter its Jews and Muslims. |
Tijekom dva dana križari su na barbarski nacin koji je malo prije opisan, ubili blizu 40.000 muslimana. Mir i harmonija koja je za vrijeme Omera vladala Palestinom, nestala je u teškim pokoljima. 12
Križari su proglasili Jerusalim za svoju prijestolnicu i formirali latinsko kraljevstvo koje se protezalo od Palestine do Antioka. Ali njihova uloga u svemu tome je kratko trajala, jer je Salahudin sakupio sve muslimanske kraljevine pod svojom zastavom u svetoj bitci na Hattinu koja se odigrala 1187. godine. Nakon te bitke dva lidera kršcanske armije Rejnald od Catilona i Kralj Gaj su dovedeni pred Salahudinom. On je pogubio Rejnalda od Catilona koji je bio sramni krivac za teške zlocine koji su ucinjeni prema muslimanima, ali je kralja Gaja pustio da ode, jer nije pocinio takve zlocine. Palestina je još jednom vidjela pravo znacenje istine.
 |
Saladin (Salah ud-Din al-Ayyubi), who defeated the Crusaders in the battle of Hattin, was noted in historical sources for his justice, courage, and honorable character. |
Drugo zauzece Jerusalima, Karen Armstrong opisuje sljedecim rijecima:
Salahudin je 2. oktobra 1187. sa svojom armijom kao osvajac ušao u Jerusalim i za narednih 800 godina Jerusalim je ostao muslimanski grad. Salahudin je održao svoju rijec i osvojio grad u skladu najviših islamskih ideala. On se nije osvecivao za masakr koji je pocinjen 1099. godine, vec je ispoštovao kur'anski savjet: (16:127) i kada je on sprijecio ubijanja neprijateljstva su prestala (2:193-194) Ni jedan jedini kršcanin nije ubijen i nije bilo otimacine. Otkupnine su smišljeno bile veoma niske… Salahudin je cesto puta plakao zbog stanja familija koje su ostale razdvojene i mnogo njih je kao što Kur'an nalaže besplatno oslobodio, iako je dugo imao problema sa svojim riznicama. Njegov brat Adil je bio jako uzbuden stanjem zatvorenika, tako da je zamolio Salahudina za hiljade njih da ih otkupi pa ih je nakon toga sve oslobodio. Svi muslimanski lideri su posmatrali sa cudenjem bogate kršcane koji bježe sa svojim bogatstvom koje je moglo osloboditi sve zatvorenike. Patrijarh Heraklije je platio svojih deset dinara otkupnine kao svi drugi, cak mu je obezbijedena specijalna pratnja koja je cuvala njegovu riznicu tokom putovanja do Tira. Ukratko receno, Salahudin i njegova armija se veoma milostivo i pravedno odnosio naspram kršcana i pokazao više sažaljenja prema njima od njihovih vlastitih voda. 13
Nakon Jerusalima križari su nastavili svoje barbarstvo, a muslimani svoju pravdu u drugim gradovima Palestine. Ricard Lavlje Srce, inace covjek koji je poznat kao veliki heroj u britanskoj historiji, je u zamku Akre 1194. podmuklo pogubio 3.000 muslimana medu kojima je bilo mnogo žena i djece. Iako su muslimani svjedocili to divljaštvo, oni nikada nisu uzvratili istom mjerom. Radije su poštivali Božje komande: «I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite, zato što su vam sprijecili pristup Casnom hramu, nikako ne navede da ih napadnete!» (Kur'an, 5:2) Takoder, nikada nisu upotrebljavali silu prema nevinim ljudima. Dakako, oni nikada bespotrebno nisu pribjegavali nasilju, cak ni prema poraženoj krstaškoj vojsci. Krstaško divljaštvo i muslimanska pravda su još jednom otkrili historijsku istinu: administracija koja je sagradena na islamskim principima dopušta ljudima razlicitih vjera da zajedno žive. Ta cinjenica se nakon Salahudina protezala kroz svih 800 godina, tacnije tokom cijelog otomanskog perioda.
  |
When King Richard I of England captured the Castle of Acre, he massacred the Muslims. The painting below depicts the executions of hundreds of Muslim captives. Their corpses and severed heads piled up beneath the platform. |
Pravedna i tolerantna vladavina otomanske imperije
Sultan Selim je 1514. godine osvojio Jerusalim sa okolinom i upravo tada je pocela otomanska vladavina u Palestini. Kao i u drugim otomanskim državama ovaj period je omogucio Palestini da uživa mir i stabilnost, nasuprot cinjenici da su u njoj živjele jedna pored druge tri razlicite religije.Otomansko carstvo je vodeno «nacionalnim sistemom.” Osnovna karakteristika u tome je bila da su ljudi razlicitih vjera mogli živjeti sukladno principima svoje vjere i legalnih sistema. Kršcani i Jevreji koje Kur'an naziva onima kojima je Knjiga data, su u otomanskoj zemlji našli toleranciju, bezbjednost i slobodu.
 |
After Sultan Selim's conquest of Jerusalem and its environs in 1514, a 400-year period of peace and security began on Palestinian lands. |
U isto vrijeme su ostale vece države imale nasilni, opresivni i netolerantni sistem vladavine. Španija nije mogla tolerirati postojanja muslimana i Jevreja na njenoj teritoriji, vec je nad njima pocinila veliko nasilje. U mnoge druge evropske zemlje Jevreji su, maltretirani samo zato što su bili Jevreji. (Oni su natjerani da žive u getoima), gdje su nekada bivali žrtve masovnih pogubljenja. Kršcani ne mogu cak živjeti zajedno sa sobom: borbe izmedu protestanata i kršcana koje su se dešavale tijekom šesnaestog i sedamnaestog stoljeca su otjerale Evropu u krvava bojna polja. Rat koji je trajao 30 godina je upravo proizvod tog konflikta. Rezultat toga rata je taj što je centralna Evropa postala poprište, a samo u Njemackoj je 5 miliona ljudi (trecina stanovništva) išcezlo.
Nasuprot tim brutalnostima, otomansko carstvo i druge muslimanske države su svoju vlast osnovale na kur'anskim naredbama tolerancije, pravde i humanog upravljanja. Razlog pravde i civilizacije koja je predstavljena preko Omera, r.a., Salahudina, otomanskih sultana i mnogih muslimanskih voda, a koja je danas primljena od strane Zapada, leži u njihovom punom vjerovanju u kur'anske naredbe od kojih možemo navesti sljedece:
U politici postoji fraza koja glasi «snaga korupcije.” To znaci da svako ko posjeduje politicku snagu na neki nacin korištenjem svojih prilika i mogucnosti postaje korumpiran. Ovo se zaista odražava na mnoge ljude jer oblikuju svoj moral prema socijalnom pritisku. Drugim rijecima, izbjegavaju nemoral bojeci se društvene osude ili kazne. Njima vlast garantira snagu i smanjuje važnost društvenih pritisaka nad njima. Rezultat tome je da postaju korumpirani ili se lahko nagode sa svojim moralom. Ako posjeduju apsolutnu vlast, oni na taj nacin postaju diktatori i mogu pokušati da zadovolje vlastite želje na bilo koji nacin.«Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravicno sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah sve cuje i vidi. (Kur'an, 4:58)«O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedocite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rodaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedocili ili svjedocenje izbjegavali, - pa, Allah zaista zna ono što radite.” (Kur'an, 4:135)«Allah vam ne zabranjuje da cinite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavicaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravicni.” (Kur'an, 60:8)»A ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak ucini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je ucinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrano izmirite i budite pravedni; Alah, zaista pravedne voli.” (Kur'an, 49:9)
Zakon o korupciji se nije aplicirao jedino na ljude koji vjeruju u Allaha i koji su prigrlili svoju vjeru iz straha i ljubavi prema Bogu i koji žive sukladno vjeri. Njihov moral nije definiran od strane društva, niti cak najviša vlast na njega ne može utjecati.
Bog u jednom ajetu kaže:
Historija islama, koja inace odražava odgoj kome Bog uci muslimane u Kur'anu, je prepuna pravde, milosrda, skromnosti i zrelih vladara. Sve dok se muslimanski vladari budu bojali Boga, ne mogu pasti u korupciju, uobraženost ili imati okrutan stav. Naravno da je bilo muslimanskih vladara koji su bili korumpirani i odvojeni od islamskog morala, ali su to izuzeci i odstupanje od norme. Prema tome, islam je dokazao da je jedini vjerski sistem koji nudi pravdu, toleranciju i sažaljiv nacin vladanja u zadnjih 1.400 godina.«One koji ce, ako im damo vlast na zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji ce tražiti da se cine dobra djela, a odvracati od nevaljalih – a Allahu se na kraju sve vraca.” (Kur'an, 22:41)U Kur'anu Bog predstavlja Davuda, a.s., kao primjer idealnog vladara, pojašnjavajuci pri tom kako je s pravdom sudio izmedu onih koji su došli da im se sudi. Takoder se vidi kako se on s kompletnom pokornošcu molio Bogu. (Kur'an, 38:24)
  |
The Ottomans brought peace, stability, and civilization to all the lands they conquered. One can still find fountains, bridges, inns, and mosques from the Ottoman period throughout Palestine. (Left) Herogate, 16th century (Right) Khan al-Umdan |
Jerusalim, centar tri religije je pod vladavinom Turaka iskusio najduži period stabilnosti u svojoj historiji. Tada je mir, izobilje i razvoj ušla u vlast i u cijelo carstvo. Kršcani, Jevreji, muslimani i njihova druga naimenovanja su bogoslužili kako su sami željeli. Oni su poštivali vlastita uvjerenja i slijedili svoje obicaje i tradicije. To je bilo moguce jer su Turci vladali na nacin koji je donosilo red, pravdu, mir, prosperitet, tako da je prema tom uvjerenju tolerancija naspram njihovih posjeda bila sveta dužnost.
Mnogi historicari i politicki istražitelji su zabilježili ovu cinjenicu. Jedan od njih je ekspert za Bliski Istok i poznati profesor na Kolumbija Univerzitetu, gospodin Edvard Said. Potice iz kršcanske porodice iz Jerusalima. Svoja istraživanja je nastavio u americkim univerzitetima, daleko od svoje zemlje. U intervjuu kojeg je dao izraelskom casopisu Hazaret preporucuje povratak «Otomanskog nacionalnog sistema», ako se želi uspostaviti trajni mir na Bliskom Istoku. Po njegovim rijecima:
 |
The Ottomans brought peace, order, and tolerance everywhere they went. |
Zaista, od kako se završila turska vladavina, Palestina nije nikada više bila svjedok drugog «humanog» upravljanja. U periodu izmedu dva svjetska rata, Britanci su slomili Arape sa svojom strategijom «zavadi pa vladaj» i istovremeno ovlašcivala je cioniste koji su se kasnije i njima suprotstavljati. Cionisti su izazvali gnjev kod Arapa, a od 1930. godine u Palestini su na sceni sukobi izmedu te dvije grupe. Cionisti su formirali teroristicke grupe kako bi se borili protiv Palestinaca, i ubrzo nakon toga, poceli su takoder napadati Britance. Britanija je jednom digla ruke i odbila svoj mandat kojeg je imala u tom podrucju 1947. pa su se sukobi pretvorili u rat, a izraelska okupacija i masakri koji se do današnjih dana nastavljaju, su postali ozbiljni.
Da bi u podrucju još jednom zavladala humana vladavina, Jevreji moraju napustiti cionizam i cilj da «Palestina bude iskljucivo za Jevreje,» i moraju prihvatiti ideju dijeljenja zemlje sa Arapima pod jednakim uvjetima. Arapi moraju napustiti neislamske ciljeve kao što je «sužavanje Izraela sve do mora,» ili «stavljanje svih Jevreja pod mac,» i moraju prihvatiti ideju zajednickog življenja sa njima. Prema Saidu, to bi znacilo povratak otomanskog sistema koji je jedino rješenje da omoguci zajednicki, miran i bezbjedan život u podrucju. Takav sistem može kreirati ambijent regionalnog mira i bezbjednosti isto kao što je kreiran u prošlosti.
U posljednjem poglavlju cemo ispitivati detalje ovog rješenja. Ali prije nego što to uradimo, hajde da preispitamo prošlost kako bi uocili nered i nasilje koje je obuzelo Palestinu nakon završetka muslimanske vladavine.
TURKIYE - Turkish Daily, 15.4.95 WE MISS THE OTTOMANS The Arab world longs for the days when civilization, tolerance and justice prevailed.  |
TURKIYE - Turkish Daily, 7.01.96 LEWIS: THE MIDDLE EAST IS LOOKING FOR A LEADER |
 |
ZAMAN-Turkish Daily, 30.8.01 THE OTTOMAN SOLUTION FOR JERUSALEM The plan for a solution to the Jerusalem problem, drawn up by Turkey on the basis of the policies implemented in the region by the Ottomans regarding the status of Jerusalem at a time when the Middle East peace process is going through its most difficult times, has been welcomed by the Palestinians, while Israel is uneasy at the suggestion. |
 |
TURKIYE-Turkish Daily, 8.10.01 TAKING THE OTTOMANS AS A MODEL HP Chairman Fiorina says, "The 600-year empire was the cement of peace." |
 |
Many of today's politicians and historians contend that the Ottoman model is an extremely important example of how the Middle East problem might be solved. AKSAM-Turkish Daily, 8.11.01 NOSTALGIA FOR THE OTTOMANS IN THE WEST As the West seeks a solution to the conflicts in various parts of the world, it longs for the might of the Ottoman Empire. |
 | ||
|
 |
ORTADOGU-Turkish Daily, 10.11.01 THE WESTERN WORLD LOOKS TO THE OTTOMANS The West, unable to find a solution to the conflicts in different parts of the world, longs for the might of the Ottoman Empire. This view was expressed in a report aired by the American news agency Associated Press. |
 |
VIOLENCE ROSE AFTER THE OTTOMANS LEFT The violent events in the last century which began when the British forced the Ottomans out of the region led to the Palestinians suffering colonization, exile and occupation. The Israeli people, on the other hand, have never been able to live in security. |
Books ( 24 works in total )
Movies ( 9 works in total )
Web Sites ( 1 works in total )
Articles ( 1 works in total )
Magazines ( 2 works in total )
