UVOD


Nakon Prvog svjetskog rata Palestina se oslobodila otomanskog carstva uz pomoc britanske invazivne armije, ali nikada nije ostvarila mirnu i sigurnu državu kakvu je imala pod otomanskom vlašcu. Tijekom gotovo jednog vijeka, hiljade nevinih ljudi je izraelskim terorom ubijeno, masakrirano trpjevši razne torture. Milioni nevinih Palestinaca su silom protjerani iz svojih domova i ognjišta, prinudeni da žive u izbjeglickim kampovima u siromaštvu na ivici egzistencije. Svi napori da se ta opresija i nasilje riješi kao i da se sagradi održivi regionalni mir su okoncane prije nego ih je svijet i vidio. Dokazano je da su telefonske mirovne inicijative pod pokroviteljstvom zapadnih vlada van upotrebe i da preko njih Izraelci kupuju vrijeme za izvodenje novih taktika za smanjenje broja stanovnika na okupiranim teritorijima.
Prije svega, moramo shvatiti da dogadaji u Palestini znace više od samog rata izmedu Arapa i Izraelaca. Borba za postojanje je pokrenuta preko Palestinaca cije su teritorije i prava silom uzurpirana izraelskom okupatorskom vojskom. Šta više, pitanje zemlje sadrži podrucja koja su sveta za muslimane. Palestina je veoma važna za muslimane jer se u njoj nalazi Jerusalim, prva kibla muslimana i mjesto Poslanikovog, a.s., fenomenalnog uzdignuca, nocnog putovanja (mi'radža). Dakle, Palestina nije sveta samo za Jevreje i muslimane, vec takoder i za kršcane. Zbog toga, ludorija je pokušati da se palestinska podrucja, narocito Jerusalim, cuvaju pod vlašcu izricito nacionalnog politickog entiteta, ili da se priznaju prava samo jedne religije ili nacionalne grupe. Palestina mora biti zemlja u kojoj ce u miru moci zajedno živjeti Židovi, kršcani i muslimani izvršavajuci svoje vjerske obaveze onako kako žele.
Nemilosrdna borba se danas nastavlja izmedu dva naroda koji žive na palestinskoj zemlji. Na jednoj strani, dobro obucena izraelska armija vrši politiku totalne destrukcije; dok na drugoj strani, radikalne palestinske grupacije vrše suicidna bombardiranja protiv bespomocnih izraelskih stanovnika. Ova knjiga ce diskutirati ozbiljnu grešku pokušaja rješavanja postojecih problema popracenih nasiljem i predstavit ce realno osmišljenu soluciju.
Ovdje se ne smije zapostaviti jedna vrlo važna cinjenica – Palestinci su bili subjekt nasilja i ponižavanja dok je to cio svijet posmatrao. Velika odgovornost leži na sve muslimane koji vjeruju u Boga i koji se boje Sudnjeg dana za vrijeme u kojem su palestinski civili bili meta metaka izraelskih vojnika, za vrijeme u kojem su mnogi ljudi proveli puno godina u gladu i siromaštvu u izbjeglickim kampovima, za vrijeme u kojem su mnogi muslimani (ukljucujuci i žene) bili predmet torture u izraelskim zatvorima. Prva odgovornost oznacava borbu protiv rasistickih, netolerantnih, socijal – darvinistickih ideologija koje su formirale temelje svih nepravdi u svijetu.
Citajuci ove redove saznaješ da se borba hiljade opkoljenih Palestinaca za opstanak na svojoj zemlji nastavlja unatoc svim vrstama nasilja. Izraelske okupacione snage možda bombardiraju palestinska podrucja ili izbjeglicke kampove. Možda ce djeca otici u školu ispod helikopterske paljbe i možda ce porodice koje su bile prisiljene da pobjegnu prije 50 godina, još uvijek pokušavati dohvatiti egzistenciju u izbjeglickim kampovima. U bilo kojem dijelu Pojasa Gaze, Zapadne Obale, ili Jerusalima, Palestinci ce danas u velikom dijelu izdržati tlacenje i nasilje, jer su "muslimani.”
Zbog navedenih razloga, ova situacija se na svaku savjesnu osobu mora odraziti. Odgovornost na njih leži zbog navedenih medijskih prica o tom nasilju i barbarizmu, nakon kojih se nastavlja život kao da se ništa nije dogodilo. Nema sumnje da ce biti teško nositi to breme. Zapravo, Kur'an nam govori da je svaka osoba koja vjeruje i koja je savjesna, odgovorna da se bori u korist onih koji su ugnjetavani:
A zašto se vi ne borite na Allahovu putu za potlacene, za muškarce i žene i djecu, koji uzvikuju: "Gospodaru naš, izbavi nas iz ovoga grada, ciji su stanovnici nasilnici. I Ti nam odredi zaštitnika i Ti nam podaj onoga ko ce nam pomoci!" (Kur'an: 4:75)
Odgovornost takoder, leži na one koji cuju ovu naredbu i žele priteci u pomoc onima koji kušaju nasilje. To je oznaceno sljedecim ajetom: "I neka medu vama bude onih koji ce na dobro pozivati i tražiti da se cini dobro, a od zla odvracati, - oni ce šta žele postici.” (Kur'an: 3:104). Ta odgovornost je da se pozovu svi ljudi da vjeruju u Boga i da upražnjavaju ljepotu religijskog morala, te da povedu intelektualni rat protiv svih ideologija koje se suprotstavljaju Božjoj religiji i kur'anskoj etici.