DODATAK: POSLJEDNJI NAPADI IZRAELA


Dok su pripreme za ovu knjigu trajale, Palestina je prolazila kroz prve mjesece al-Aqsa Intifade. Od prvog dana ove nove Intifade izraelska administracija je nasilno odgovorila na palestinske ulicne demonstracije. U meduvremenu, obracuni u ovoj regiji su postali snažniji. Izraelske operacije, izvedene na kopnu, moru i vazduhu, bile su uperene protiv Palestinaca. Najžešci dani al-Aqsa Intifade su bili na pocetku 2002. godine.
U zadnjoj operaciji, koju su vlasti opisale kao najvecu u posljednjih 20 godina na Okupiranim teritorijima, izraelska vojska je poslala 20 000 trupa. Sa ovim slanjem trupa izraelska vojska je pocela da zauzima palestinske teritorije. Ova operacija je bila predvidena prije nekoliko mjeseci. Kao što smo razmatrali u predašnjem dijelu «Pripreme za tar Arijela Šarona» strani medijski izvori su ocekivali ovakvu okupaciju. Price koje su prodrle u javnost od strane izraelske vlade, takoder su nagovještavale da se Izrael pripremao za veliki rat. Jednom, kada je okupacija pocela, scene koje su podsjecale na izraelsku invaziju Libanona 1982. godine, pocele su se ponavljati. Iste stvari su se ponavljale u svakom zarobljenom izbjeglickom kampu i susjedstvu. Poceli su prvo da se cuju zvuci vatrenog oružja i tenkova, a zatim su prekinuli generatore koji su napajali strujom, dok regija je bila u mraku. F-16 je stigao da potpomogne tenkove. Sve je ovo bio samo prvi korak opsade.

The entire world reacted strongly when these Israeli soldiers posed for this photograph, which shows them stepping on the body of a Palestine man they had just killed.
Izraelski tenkovi su ušli u palestinske gradove: Gazu, Ramallah, Nablus i Tulkarem, uništavajuci sve na putu; F-16 je bacao bombe na ljude koji žive u izbjeglickim kampovima. Voda PLO-a, Jaser Arafat, nije mogao da napusti zvanicnu rezidenciju; drugim rijecima, bio je u kucnom pritvoru. Za vrijeme samo jednog dana takvih napada, cetrdesetoro ljudi je ubijeno. Izraelska vojska je pucala na bolnice, ambulante i škole, ukljucujuci i školu za slijepe, koju su napravile UN. Strani novinari su izjavili da ranjenici za vrijeme ovih bombardiranja nisu mogli biti odvezeni u bolnicu zato što su izraelski tenkovi opkolili bolnice i sprijecili da bilo koja ambulantna kola udu ili izidu. Uz ovo, hiljade ljudi je pritvoreno bez ikakvog opravdanog razloga, a hiljade ih je poslano u zatvor. U nekoliko izbjeglickih kampova, muškarci izmedu 14 i 60 godina su odvedeni na ispitivanje. Neki od njih, pošto su dva dana bili svezanih ruku i ociju, kasnije su bili uhapšeni. Na primjer, u Deišeh kampu 600 ljudi je primorano na pritvor; sedamdeset njih je uhapšeno bez ikakvih optužbi.


Israeli soldiers pull a Palestinian man out of his vehicle and frisk him. The unarmed man is then handcuffed, laid on the ground, stripped, and then brutally executed. A Palestinian can be killed by Israeli soldiers in the middle of the street, even though he has surrendered.
In its most recent operation against Palestine, Israel sent 20,000 soldiers to the region. Tanks surrounded Palestinian cities and crushed everything that crossed their paths.
Štampa je objavila nekoliko drugih okrutnih radnji za vrijeme izraelske okupacije: izraelski vojnici poziraju za reportere gazeci na tijelo Palestinca kojeg su upravo ubili; udaraju i ubijaju Palestinca na sred ulice uprkos njegove predaje; izraelske tenkove koji uništavaju ambulantna kola parkirana pored puta, Palestince koji bivaju gadani raketama. Ovaj teror se cesto primjenjivao i na djecu koja su uobicajena meta. Izraelsku politiku nasilja prema djeci napadali su ne samo Palestinci nego i cijeli svijet, ukljucujuci i gradane Izraela. Poznati izraelski autor Gideon Levi, vjerni kriticar izraelske politike na Okupiranim teritorijima, je to oštro kritikovao i pitao izraelsku javnost:
AKSAM-Turkish Daily, 22.1.02
TULKAREM UNDER OCCUPATION
STAR-Turkish Daily, 28.2.02
ISRAEL INITIATES WORST ATTACK
SABAH, 5.12.01
SABAH-Turkish Daily, 5.12.01
ISRAEL HITS A BUILDING 30 METERS FROM ARAFAT
HURRIYET-Turkish Daily, 13.3.02
NAZI TREATMENT
Palestinian leader Yasser Arafat accuses the Israelis of "behaving like Nazýs" by stamping numbers on the arms of Palestinian detainees.
YENI SAFAK-Turkish Daily, 29.3.02
FEAR OF MASSACRE IN RAMALLAH
Israel is preparing for a wide-scale occupation of Ramallah, the political center of the Palestinian administration.
TURKIYE-Turkish Daily, 5.3.02
PALESTINIAN CAMPS RAZED TO THE GROUND
With its most recent operation, Israel has reoccupied virtually all Palestinian territory. This occupation has witnessed several large massacres, and hundreds of innocent people lost their lives in the brief span of 10 days.
Da li je iko naredio ovim vojnicima da pucaju u djecje glave i da li su vojnici reagovali na njihove inicijatore? Cini li to kakvu razliku? Mogu li se ti incidenti još uvijek nazvati nepravilnim? Ili je postalo normalno da se ubijaju bacaci kamenja, bilo da su djeca ili odrasli? Da li je ovo još jedna stvar koju necemo smatrati ratnim zlocinom?122
RADIKAL-Turkish Daily, 21.2.02
SHARON GETS TOUGH
Israel has responded to Palestinian militants' attacks at military checkpoints with attacks by land, sea and air. Sharon is forced into a corner as 15 Palestinians die.
ORTADOGU-Turkish Daily, 5.3.02
WARCRIES FROM ISRAEL
Attacking civilian refugee camps, Israel is determined to turn Palestine into a slaughterhouse. As the Israeli minister of justice said, "They will beg for a ceasefire," the mayor of Jerusalem called the people to war.
CUMHURIYET-Turkish Daily, 11.3.02
SHARON DECLARES WAR
Adam Shapiro, americki pobornik ljudskih prava koji živi u Ramallahu, opisuje svoja gledišta o izraelskim vojnicima koji su služili na Okupiranim teritorijima:
Okupacija je bazirana na dehumanizaciji. To znaci da vojnici mogu da rade ono što rade – oni su uceni i podstanknuti da ne gledaju na Palestince kao na humana bica. Ne vjerujem da su izraelski vojnici zli, ali vjerujem da kada su na dužnosti, svoju humanost ostavljaju iza leda. Kada Izrael na kraju shvati da je okupacija glavni razlog konflikta i pokuša da ukloni to i dozvoli Palestincima da žive u slobodi, rijeci koje treba da upotrijebimo da bi objasnili i razumijeli naš svijet ce još jednom imati znacenje. Do tada «ljudsko» ce ostati rijec sa znacenjem, bez upotrebe…123
On the tenth day of the occupation, the Israeli army announced that it had killed 200 Palestinians. This report in The Independent describes how 30 people lost their lives in a single camp within a span of 48 hours, and how the camp was strafed by Israeli helicopter gunships.
Peter Beaumont, Palestine correspondent for The Observer, reported from Ramallah: "I saw the bodies, killed by a shot to the head" (above). What all the Palestinians killed by Israeli soldiers had in common was close-range bullet wounds to the head, and the correspondent from The Observer emphasized this point.
In the American publication The Palestine Chronicle, Jennifer Loewenstein discusses the horror occurring in Ramallah in her article: "Pogrom in Ramallah: Isn't Israeli 'Democracy' Wonderful?" The piece explains that some bodies had as many as 16 bullet holes, that most were found lying face down on the floor, and that their weapons were confiscated. Moreover, Israeli soldiers continued to target children, including a 10-year-old boy who was shot and killed as he played near the Rafah border because "he was playing too close to the border."
Izraelska politika nasilja je povecala nasilništvo. Neke radikalne palestinske grupe su ubrzale bombardiranje koje je bilo usmjereno na gradane Izraela. Suoceni sa ovim, Ariel Šaron i izraelska vlada su odlucili da ne prate promišljenu i mirnu politiku, nego su mislili da je potrebnije da pojacaju nivo ugnjetavanja i nasilja. Za štampu je Šaron rekao:
Moramo da im izazovemo štete da bi razumjeli da nece ništa dobiti… Moramo ih udarati, i opet udarati, dok ne shvate». Šta je sa prospektom politicke situacije koji je tražio ministar. Odgovorio je da sada nije vrijeme za politicke prospekte, vec samo za vojne. Meir Sheetrit, clan Likud partije, 124 u objašnjenju za parlament je rekao da podržava nasilje koje izvodi izraelska armija na Okupiranim teritorijama, insistirajuci da bi on podržao bilo koju vojnu akciju «izvedenu da bi Palestinci vapili za obustavljanjem vatre.”125 Ova tehnika nije ništa postigla, vec je gurnula stvari u još vece nasilje. Kao što smo diskutovali ranije, dogadaji u Palestini su još jednom pokazali da se ovi problemi nikad nece riješiti nasiljem.
Prema rijecima onih osoba koje je oslobodila UN za vrijeme izraelske operacije, 1260 kuca je pretrpjelo veliku štetu, kao i 14 javnih ustanova, ukljucujuci i neke škole. U Dženinu od 2500 zgrada koje su naseljavali 14 000 Palestinaca, 550 je bilo uništeno. Šest je bilo manje ošteceno, a 541 zgrada je bila razlicito oštecena, dok su tri bile kompletno uništene. U Balati od 3700 zgrada sa 20 000 stanara, 670 je pretrpjelo štetu. Od ovih, deset je bilo kompletno uništeno ,a 14 teško ošteceno. U Nur al-Shams 100 od 1500 kuca sa 8 000 ljudi je bilo uništeno. Tri su bile totalno uništene. U Tulkaremu 300 od 2900 zgrada sa 16000 ljudi je bilo uništeno; od kojih je devet bilo kompletno uništeno, a 30 jako ošteceno. Kompletan finansijski gubitak je iznosio oko 3.5 miliona dolara.126
The famous Israeli newspaper Ha'aretz criticized the Israeli government's violence in this piece entitled "More force brings more resistance."
The Economist states that events in the Middle East have turned from clashes into an outright war. It addresses this subject in the piece "From Intifada to War."
The Israeli operation was reported by the Washington Post under the headline "Mideast Fighting Intensifies; both Sides Vow More."
Ovaj period u kojem su UN i Evropska unija oštro kritikovali Izrael, završio se sa potrebnim prvim korakom SAD-a koje su poslale pregovaraca da se umiješa u krizu. Izraelski tenkovi su poceli da se povlace sa palestinskih teritorija, ostavljajuci iza sebe uništenu oblast, pa su dvije strane zapocele pregovore.

Saudi Arabian Prince Abdullah.
Za vrijeme ovog kratkog povlacenja jedan znacajan pokušaj napravljen da osigura mir je ušao u formu mirovnog plana kojeg je objavio Saudijski princ Abdullah u New York Times-u. Prema ovom planu, u zamjenu za izraelsko povlacenje prema granicama iz 1967., Arapi bi normalizovali odnose sa Izraelom. Ovaj prijedlog su Palestinci pozitivno prihvatili. Medutim, radikalizam na obje strane blokirao je njegovo ispunjenje.
Povlacenje tenkova Izraelu je samo oduzelo mnogo vremena. U nekoliko dana nova okupacija je pocela. Ovog puta mete su bile Zapadna obala i narocito Ramallah, dio Arafatovih rezidencija. Rezultirajuca operacija je postavila Arafatove odaje pod opsadom dok su Palestincima nanosili veliku štetu. Izraelska vojska nije ni malo zaustavila okupiranje Ramallaha i «šcepala» je skoro sve gradove Zapadne obale, jednog po jednog. Struja je bila iskljucena, a vode je nestajalo. Uveden je policijski cas i ljudi su poceli da gladuju. Dok su bolesni i stariji ljudi i djeca pokušavali da nastave svoje živote pod nepodnošljivim uvjetima, svi muškarci izmedu 14 i 50 godina su bili zarobljeni od strane izraelskih vojnika. Da bi odvojio Palestinu od ostatka svijeta, Izrael je brzo proglasio te oblasti «zatvorenim zonama», kako svijet ne bi cuo o okrutnostima koje se zadaju Palestincima.
HURRIYET-Turkish Daily, 30.3.02
ARAFAT CONFINED TO HIS ROOM
CUMHURIYET-Turkish Daily, 30.3.02
ARAFAT: THEY WILL KILL ME
With his headquarters surrounded and under fire from Israel, the Palestinian leader says he is ready to be martyred.
Uprkos ovim naporima, televizijske stanice iz cijelog svijeta su prenijele prizore horora koji prevladava u Palestini. Medu historijskim momentima bile su slike Palestinaca koji su pucani pravo u glavu, vezanih zarobljenika, sa povezom preko ociju, koje odvode u nepoznate, mracne i napuštene palestinske ulice; bolnice koje su podnosile bijes izraelskih vojnika; casnih sestara i sveštenika koji su ubijeni iz tenka. Kada su mrtvacnice bolnica u Ramallahu bile pune, poceli su sa stavljanjem po dva tijela u mrtvacnicama koje su namijenjene za jedno tijelo. Onda su se napravile masonove grobnice. Mjesta poput: Tulkarema, Betlehema i Qalqilye su postala mjesta masakra. U Betlehemu, gradu za kojeg se vjeruje da je Isa, a.s., roden, mnogi Palestinci ocajnicki traže skrovište u crkvama, ali sa malo uspjeha. Ovo nije bila prepreka izraelskoj vojsci, kako vijesti izvještavaju, da se meci ispaljuju i na crkve, cak i na clanove crkvenog klera.


Sometimes the only way for Palestine men to save themselves is to surrender - although they generally have committed no crime. But even this does not always work. The picture above shows Palestinians who were killed with shots to the head in spite of their surrender.
Dalje indikacije ove nehumane okupatorske okrutnosti su cinjenice kako su novinari tretirani. Dok je izraelska vlada silom uklonila neke novinare koji su pokušali da izvijeste o ovim dogadajima, drugi su ostali kao taoci, a neki koji su ostali iza su izgubili cak svoje živote. Strožiju politiku su primjenjivali na radnike nevladinih organizacija. Neki su bili uhapšeni za «kršenje» izraelskog zakona, dok su drugi napadnuti suzavcem.
RADIKAL-Turkish Daily, 2.4.02
ISRAEL PERPETRATES MASSACRE
Up to 30 Palestinian security officials trying to surrender were killed.
RADIKAL-Turkish Daily, 2.4.02
THE RAMALLAH DEATH CAMP

As Israel broadens its operation to other cities of the West Bank, reports are coming out of Ramallah of massacres and mass detentions. There is evidence that many Palestinian police officers have been massacred.
Organizacije za pomoc nisu mogle ništa uradili. Na primjer, jednom prilikom zvanicnici UN-a koji su pokušali da donesu hranu i lijekove, ne samo da su imali zabranjen pristup, nego su napadnuti suzavcem.
U ovom momentu, masakri i nasilja se nastavljaju bez jenjavanja. Da bi krvoprolice prestalo, i da bi se osigurali životi, te da obje stane imaju mirnu i svijetlu buducnost, Izrael mora završiti okupaciju i zapoceti bilateralne pregovore. Ali, ako što smo naznacili ranije, jedini nacin da bi se uspostavio mir i da prevlada sigurnost, je da se pojavi bitna promjena u zajednickoj grupi stavova. Ova promjena može da se pojavi ako partije, koje su ukljucene, usvoje moderni, tolerantni i kompromisni stav – to jest, ako prate moralne vrijednosti koje Allah nareduje u Kur'anu.
HOLY SITES ALSO UNDER FIRE FROM ISRAELI FORCES
One incident that drew the world's criticism during the Israeli army's most recent occupation was its targeting of Christian holy places. Israel maintained that Palestinian terrorists had occupied the churches and taken the clergy hostage. Yet information obtained at the scene, including communications with clergy located at these churches, shows that this assertion is not true. A BBC report entitled "Bethlehem Siege Sparks Church Fury" reported this information. According to the report, Roman Catholic Church spokesman Father David Jaeger, an Israeli citizen, harshly criticized the Israeli attack and asserted that "Israel had broken its international obligations." Father Jaeger says that there is proof that churches and other holy sites were targeted by Israeli bullets. Father Amjad Sabbara of the Church of the Nativity in Bethlehem, meanwhile, says that the people seeking refuge there were unarmed and consisted mostly of women, children, and elderly people trying to escape from Israeli tanks. A news item on the web site Islamonline reported that some Palestinians were seriously wounded by the shots fired on the church, but could not be treated because Israeli forces would not allow ambulances into the area.
BBC NEWS
STAR-Turkish Daily, 5.4.02
MOSQUES AND CHURCHES IGNORED
Israeli troops have gone mad.

SABAH-Turkish Daily, 5.4.02
CHURCH IN CROSSFIRE
THE ENTIRE WORLD CONDEMNS ISRAEL
Israel's blatant violations of human rights during the most recent occupation, its humiliation of an entire community, and its cruel and ruthless practices have drawn criticism from many countries and groups, including international organizations such as the UN and the European Union.
Beyond the official condemnations made by many governments, protests were organized in various countries involving thousands, even tens of thousands, of participants to condemn the Israeli operation. One circle condemning the operation was a group of French Jewish intellectuals, who published a column in the April 7, 2002, issue of Le Monde titled "Israel's Support Is Not In Our Names." They further urged Israel to comply with UN resolutions and withdraw from the Occupied Territories, and argued that the current Israeli policy has dragged the Middle East into disaster. Another anti-Israel demonstration was staged in Australia, where 10,000 people condemned Israel's violent policies in Palestine.
ZAMAN-Turkish Daily, 7.4.02
THE WORLD MAKES ITS REACTION TO THE ISRAELI OCCUPATION OF PALESTINE CLEAR WITH HUGE MEETINGS.


AN OPERATION ON PALESTINIAN SOIL


The images above were taken from a program aired on Israeli television. Despite the government's censoring of all broadcasts from the Occupied Territories, this station managed to slip this broadcast of an Israeli operation through the blackout. First Israeli soldiers ring the doorbell of this Palestinian home to conduct a search. Before the woman can get the door open, the soldiers blow the door open with explosives, seriously injuring her. Then the soldiers enter the house, refusing the man's pleas for an ambulance to come for his wife. Their young daughter watches tearfully as her mother dies in the house. The soldiers trash the house, even knocking out several walls…
ATTACKING THE REHABILITATION CENTER OF THE BLIND

During the most recent Israeli attack, schools established by the UN for Palestinian children were heavily damaged. The al-Nour Center for the Rehabilitation of the Blind, founded and run by the UN and the only school for blind children in Gaza, was bombed on March 5, 2002. The news report above quotes eyewitnesses to the incident. An announcement by the Palestinian Ministry of Education states that 435 children were shot dead between September 2000 and March 2002, 150 of them school-age children, and that 2,404 children were wounded.
Masakr koji se desio u Dženinu
The civilian population was targeted by the Israeli army once again in Jenin.
Kao što vijesti iz regiona potvrduju, izraelska Operacija obrambenog polja koja je vodena pod imenom šticenja od terora, rezultirala je drugim masakrom nad Palestincima. Operacije nije izvedena iz obrambenih razloga, kako samo ime kaže, nego zbog uništavanja. Cijela operacija je brutalno provedena u Ramallahu, Nablusu i Betlehemu, jer su izraelski vojnici više ciljali gradane nego naoružane grupe i ubijali su žene i djecu koji nisu bili borci. Izraelski vojnik koji je bio ukljucen u operaciju je za BBC rekao.
Uzmite ovo za primjer. Postoji jedno selo gdje nam je receno da neko planira teroristicki napad. Kada smo opkolili selo i upali, našli smo sedamnaestogodišnjeg cobanina na kraju sela… dvoumio sam se da li da ga uhapsim, povežem m oci ili zavežem ruke? Da li da mu kažem da brzo ude unutra?... Mi smo uvježbani da se borimo sa cetama i vojnicima, a sada, u ovakvim situacijama, imamo posla sa ljudima … Najgora stvar je kada ulazimo u kuce i vidimo da su to obicne porodice. Da su to djeca sa velikim uplašenim ocima. To mi pada najteže. Svi mi imamo djecu kuci.127
Nasilni dogadaji koji su poceli krajem marta 2002. godine, ušli su u historiju kao vrhunac brutalne opsade i masakra. Ono što su zapadni mediji nazivali «drugim masakrom Sabre i Šatile», je bilo bombardiranje koje je organizovano na izbjeglicki kamp u Dženinu. Ovaj kamp je napravljen za Palestince koji su odvedeni iz svoje zemlje 1948. godine. Za vrijeme posljednje operacije, izraelske snage su opkolile kamp sa oko 15 000 ljudi, baš onoliko koliko imaju ostali palestinski gradovi i kampovi. Ali, Dženin nije bio samo opkoljen, nego je pretrpio jedan od najvecih masakara u zadnjih par godina.
ZAMAN-Turkish Daily, 9.4.02
ISRAEL IS PREPARING TO TEAR DOWN THE JENIN REFUGEE CAMP
TURKIYE-Turkish Daily,10.4.02
ADMISSION OF MASSACRE
Israeli Foreign Minister Peres: "Yes, we carried out a massacre at Jenin"
RADIKAL-Turkish Daily, 13.4.02
ISRAEL DIGS MASS GRAVES

THE JENIN MASSACRE IS BURIED
Saying that "there appear to be hundreds of dead in Janin," Israel has announced that the bodies of "terrorists" will be buried separately from ordinary "civilians." According to the Palestinians and aid organisations, the aim is to cover up the massacre.
Odjednom kamp je bio opkoljen izraelskim tenkovima, onda je bombardiran raketama ispaljivanim iz helikoptera. Buldožeri su rušili kuce, tenkovi su pucali na sve što se kretalo, dok su svi muškarci odvedeni. Oni koji nisu pogodeni raketama, ostali su pod ruševinama svojih kuca, a one koji su i to preživjeli, ubili su izraelski vojnici. Vojnici su sprjecavali prilaz ambulantnim kolima, što je direktno kršenje dekreta UN, pa je zato bilo još više mrtvih. Prema novostima iz tog podrucja, žene i djeca su krvarili do smrti, cesto vrišteci do bola jer što ambulantnim kolima i doktorima nije dozvoljeno da udu.
Cak i poslije izraelskog obavještenja da je opsada prekinuta doktorima, novinarima i zaštitnicima ljudskih prava je još uvijek bilo zabranjeno da udu u kamp. Izrael je izjavio da ce pokupiti tijela i sahraniti ih u masovnoj grobnici na jordanskoj granici. U stvari, dok je ministar inostranih poslova pricao za izraelski Knesset priznao je da je izraelska armija pocinila masakr,:
Kada svijet vidi slike onoga što smo tamo uradili nanijet ce nam veliku štetu. Mnoge ljude koje smo tražili ubili smo u izbjeglickom kampu, mnogo smo terora nanijeli i za stvaranje takvog užasa nema opravdanja. 128
The witnesses quoted in the report in the daily The Independent headed "Israel buries the bodies, but cannot hide the evidence" described how the roads were full of bodies, including those of children, that bodies had been buried underneath houses demolished by Israeli bulldozers, and that others had been loaded onto lorries and taken away.
In a news report entitled "Israeli Army Accused of Atrocities" The Los Angeles Times reports that it is impossible to give the exact number, but that hundreds of innocent civilians are presumed dead. The report characterizes the Jenin massacre as one of the worst acts of brutality on Palestinian soil since 1967.
A New York Times report containing statements from people who had experienced the savagery at Jenin described how one Palestinian woman had lost her father, son and husband, and quoted her sobbing, "There are many bodies, many bodies, under the stones, under the sand!"
Nakon izvjesnog vremena, svijet je od Palestinaca koji su se snašli da im to pošalju i od novinara koji su uspjeli da pobjegnu, poceo da dobija informacije o masakru. Uprkos pokušajima Izraelaca da unište sve dokaze, Palestinci su kopiranjem bilješki uspjeli da izvjeste o tome šta se desilo. U ranim danima opsade Times je u clanku pod nazivom «Djeca vape za vodu», od 9. aprila 2002. godine objavio dogadaje iz Dženina.
Hamidova posljednja slika sjecanja izbjeglickog kampa u Dženinu je bila nalik gradu mrtvih. Cetrnaestogodišnji ucenik koji je posmatrao tridesetosatno bombardiranje drhti dok opisuje tu tužnu scenu. Gomile leševa su u stranu uklonjene buldožerima. Kuce su ležale u ruševinama. Djeca su vrištala za vodu; Neki su bili primorani da piju odvodnu vodu.
Hamid nosi nove pantalone koje su mu kupili sažaljivi Palestinci, nakon što su ga Izraelci skinuli golog. Troje ljudi je iz raketa ubijeno u kuci iz koje je pobjegao.
«Ali najgora stvar je bila gledanje kako Izraelci sortiraju osmoro ljudi i streljaju ih»; kazao je on, opisujuci u detalje proceduru i povrijede koje su ljudi preživljavali. Nakon toga Hamid i njegov blizanac Ahmed i stariji brat Kadir su napravili bijelu zastavicu i mahali sa njom kroz prozor. Nije im bilo drugog izlaza.
Braca su bila skinuta do gole kože. Imali su lisice na rukama iza leda i bili su povezani oko ociju. A onda s odvedeni sa grupom od 100 Palestinaca u vojne barake unutar Izraela, gdje kažu da su bili tuceni i da su im nudili novac da budu Izraelski špijuni. Nakon 48 sati saslušavanja…. ljudi su bosi odvedeni u susjedno selo i receno im je da se vrate u Zapadnu obalu… Ahmed je jako udaren u leda i bubrege, i ležao je savijajuci se do bolova. Kadir je imao šljivu na oko i nekoliko modrica, ali braca ce preživjeti.
Medutim, drugi nisu bili takve srece. Unutar džamije neki ljudi koji su se predali u subotu pricali su da su ih vojnici koristili kao živi štit… Halid Mustafa Muhammed… leži na krvavom madracu licem prema dolje, a njegova leda su umotana zavojima.
Halid je imao dva slomljena rebra i unutrašnje krvarenje. Jedini zdravstveni radnik u gradu, iscrpljeni zubar, dr Faruk al Ahmed je rekao: …»Plašimo se da ce biti masakra.” Jedan svjedok je izjavio «da su djeca i žene bili odvojeni od muškaraca i bili su odvedeni u susjednu šumu».
Pravi strah nije za izbjeglice nego za ove koji su ostali. Sjecanja na izbjeglicke kampove Sabru i Šatilu, još nisu tako daleka.129
Gradonacelnik Dženina, Walid Abu Muweis, je rekao na to da rijeci ne mogu opisati to što je vidio svojim ocima: «Ono cemu sam bio svjedok se ne može izraziti rijecima. Kako može ljudsko bice pociniti takav zlocin?! Ne razumijem to.” Muweis kaže da to što se desilo u Dženinu je bilo mnogo, mnogo užasnije nego ono što se desilo prije 54 godine u Deir YAssinu. Ono šta je vidio, objasnio je u clanku objavljenom u palestinskom Monitoru. Vidio sam djecja tijela koja su virila iz ruševina. Vidio sam raspadnuta ljudska tijela koja su šezdesetih i sedamdesetih godina ležala na ulicama. Ovo je samo u maloj oblasti kampa u kojoj nam je bilo dozvoljeno da udemo… Ovaj zlocin ce ostati sramota na civilizovani svijet koji je ostao ravnodušan naspram stotina ljudi, žena i djece kji su nemilosrdno ubijeni od strane najvece zlocinacke armije na svijetu.130
Kao što je Abu Muweis izjavio, dogadaji u Dženinu su napraviti sramnu stranu u ljudskoj historiji. Užasne scene koje su se pojavile kasnije u štampi to pokazuju. Na primjer, prve scene masakra u Dženinu su ovako opisane u New York Times-u:
Stanovnici kampa su rekli da su mnogi civili ubijeni. Dva tijela su videna danas… Jedan je bio muškarac. Dio patike ostao je na desnom stopalu. Lijevo stopalo i ruka su bili cadavi. Žena obucena u crno… Drugo tijelo, nekoliko vrata dalje, sahranjeno je ispod srušenog zida. Samo su bile vidljive crne bezoblicne face. Djecje patike … ležale su pored. U oba slucaja oružje se nije vidjelo …131
THE PHOTOGRAPHS OF JENIN MASSACRE


Israeli soldiers prevented journalists from entering Jenin to hide the massacre, but these photographs are enough to show the scope of this historic massacre.
Justin Higler iz Independenta u njegovom clanku «Kamp koji je postao klaonica» kritikuje što je svijet okrenuo glavu od ovog masakra. Petnaest hiljada Palestinca je živjelo na kvadratnom kilometru u kampu. Hiljade uplašenih gradana, žena i djece krili su se krili u svojim kucama dok su izraelski helikopteri bacali rakete na njih i tenkovima pucali na kamp.
Ranjeni su ostavljeni da umru. Izraelska armija je odbila pristup ambulantnim kolima da im pruži pomoc, što je ratni zlocin po ženevskoj konvenciji. Crveni krst je javno rekao da su ljudi umrli zato što je Izrael blokirao ambulantna kola… Izraelske vlasti ce možda sakriti dokaze, ali nece moci da ušutkaju price koje su procurile od onih koji su uspjeli da pobjegnu iz kampa.. Munir Washashi je krvario do smrti, nakon sedam sati pošto je helikopter prošao kroz zid njegove kuce. Kada su ambulantna kola došla za njega, izraelski vojnici su pucali na njih. Munirova majka, Merjem je istrcala na ulicu tražeci pomoc za sina, a vojnici su je pucali u glavu.132
Ovi izvještaji su dobijeni uprkos izraelskim pokušajima da zabrane svu komunikaciju sa Dženinom. Pošto je opsada podignuta svijet je dobio više dokaza. Jedini nacin da se osigura da se ovakve tragedije kao ova u Dženinu više nece dešavati u buducnosti, je da se zaustave suze i bol na obje stane i da se nasilje potpuno završi. U stvari, ako je moguce da izvjesne palestinske grupe napuste praksu napadanja na nevine izraelske gradane. Ovo je prije svega, napad na islamsku etiku. Ali Izrael isto mora da batali svoj cilj uništavanja Palestinaca i ispuni sve obaveze prema UN.
Mišljenje britanskog rabina Jonathana Sacksa o Izraelu
Jedna od veoma jakih kritika iz jevrejske zajednice protiv izraelske politike je upucena od profesora Jonathana Sacksa. U intervjuu objavljenom u «The Guardian» 27. avgusta 2002. godine, Sacks jako kritikuje Izrael, govoreci da je zemlja usvajala stav «nekompetentnosti» sa dubokim idealima judaizma, i da je sadašnji konflikt sa Palestincima «korumpirao» izraelsko društvo. Sacks koji je postao glavni rabin britanskih ortodoksnih Jevreja 1991. godine i koji je bio voda jevrejske zajednice koja broji 280 000 clanova u zemlji, je poznat kao vjerni pristalica Izraela i veteran koji je radio na uspostavljanju mira u ovoj regiji. «Smatram da sadašnja situacija nije manje nego tragicna. Ona tjera Izrael da zauzima stavove koji su nekompetentni sa našim najdubljim idealima», rekao je Sacks. On je dodao da «postoje stvari koje se dešavaju na dnevnim osnovama. Takvi stavovi me tjeraju da se kao Jevrej osjecam neprijatno.” On nastavlja rijecima da je bio «duboko šokiran» slikama izraelskih vojnika koji su se smijali dok su pozirali za fotografe nad leševima ubijenih Palestinaca.
Judaizam nas podsjeca: da pravom muslimani ili Jevreju nije dozvoljeno da prolije nevinu krv. Sve božanske religije zabranjuju nasilje, rat, nepravedno ubistvo i nareduju mir i pomaganje siromašnim.
Jonathan Sacks takoder, kaže da Izraelci koji su vjekovima živjeli u raskošju, treba veoma dobro da razumiju loše stanje Palestinaca:
Ne možete da ignorišete naredbu koja je ponovljena 36 puta u Mojsijevim Knjigama: «Bili ste protjerani da bi znali šta znaci biti protjeran.”
U istom intervjuu, Sacks je takoder odgovorio na pitanja o tajnom sastanku, kojeg je održao 2000. godine sa Abdullahom Javadi-Amoli, jednim od najvecih klerika Irana, za vrijeme konferencije religijskih voda i interesantno izjavio:
U nekoliko minuta smo uspostavili zajednicki jezik zato što izvjesne stvari shvatamo ozbiljno: vjeru shvatamo ozbiljno i probleme shvatamo ozbiljno. To je poseban jezik kojeg vjernici dijele.
Rijeci jevrejskog religijskog vode Sacksa su primjer mirnog dijaloga koji se mora uspostaviti izmedu muslimana i Jevreja (i naravno kršcana). Sve tri vjere dijele principe pravde, iskrenosti, mira i ljubavi.
Vjernici sve tri vjere vjeruju u Boga, vole iste Poslanike i ne bi trebalo da postoji neprijateljstva medu njima.